Muzika film i TV

Neno Belan: Moje pjesme sadrže esencijalnu emocionalnu vrijednost

Muzika Nena Belana koju je osamdesetih svirao sa Đavolima danas živi kroz njegov samostalni rad i bend Fiumens, okupljajući publiku iz cijelog regiona snažnim i postojanim emocijama.

Belan jedan je od malo muzičara koji su ostali dosljedni sebi u muzičkom smislu. Nisu ga zanimali trendovi, prilagođavanje vremenu i publici. Stihovi nabijeni emocijama, ali ne i patetikom, vrlo specifičnim optimizmom i vedrinom Mediterana, zaštitni su znak njegove karijere. Počev od hitova osamdesetih kao što su Dugo toplo leto ili Pričaj mi o ljubavi do pjesama koje je uprkos trenutnim barijerama pjevao cio region – Vino noćiSunčan dan. Albumi Rijeka snova Okean ljubavi iz 2007. i 2012. godine potvrdili su ono što je za svakog umjetnika presudno, a to je trajanje. Belan tvrdi da mu je to omogućila iskrenost i činjenica da ljubav, koja živi u svakom njegovom stihu, nikada neće biti prevaziđena.

Koliko je retro stil u muzici danas popularan i da li su mlađe generacije zainteresovane da otkrivaju zvuk ‘80-ih?

“Prvo bih napomenuo da Đavoli nisu zvuk ‘80-ih, već rekonstrukcija zvuka s kraja ‘50-ih i početka ‘60- ih. Dakle, mi smo i tih 80-ih godina bili retro bend. Danas taj program rado volim da nazovem double retro show, jer se referiramo i na ‘80. i na ‘60.  istovremeno. Retro stil je uvijek popularan ako se radi na pravi način, a ja vjerujem da mi to upravo i činimo. On daje direktnu poveznicu sa izvorom, a ljude rado zanima preispitivanje vlastitih korijena, kako genetskih, tako i umjetničkih. Što se tiče današnje generacije, ona nije homogena, tako da će se uvijek naći i dobar dio nje koju će zanimati i ovo što mi radimo”.

Ljubavne priče, Mediteran, nostalgija – koliko ove teme zanimaju nove generacije koje su naviknute za agresivnije tekstove?

“Odgovor na ovo pitanje se vezuje na prethodni odgovor. Nove generacije imaju svakako svoju priču, svoje uzore, kao što smo i mi svojevremeno imali. Međutim, opet tvrdim da nijedna generacija nije homogena, pa tako i ja na svojim koncertima non-stop viđam mlađu generaciju koja i te kako uživa u romantičnim mediteranskim tekstovima. Dakle, zanima ih to”.

Ukoliko govorimo o jugoslovenskoj muzici osamdesetih, ko vam je stilski bio najbliži i koga biste privatno voljeli danas da čujete ponovo?

“Možda na neki način Idoli, mada, naravno, postoje i bazične razlike, najviše vezane uz naš autohtoni karakterističan mediteranski izraz. A privatno bih volio mnoge da čujem Azru, recimo, pa Film, Denis i Denis, i mnoge druge”.

I kao solo izvođač nastavili ste sa stvaranjem pjesama koje odišu pozitivnom energijom i bude upravo takve emocije. Nove generacije odrastaju na uvjerenju da je romantika prevaziđena, a emocionalnost osuđena na gubitak. No, utisak je da razumiju vaše pjesme i da sa njima niste u raskoraku?

“Opet nove generacije… Dobro, dakle moj stav je da oni o romantici i emocionalnosti samo misle tako, ali ujedno i da se varaju, jer emocionalnost je sastavni dio svakog ljudskog bica, i koliko god se mi trudili da je potiskujemo, ona će uvijek naći svoj put da se realizuje, ovako ili onako. A moje pjesme sadrže esencijalnu emocionalnu vrijednost i komuniciraju s ljudima putem srca, a ne mozga. Stoga, na taj način ne možete biti u raskoraku ni sa kim, jer udarate direktno u suštinu. A mladi ljudi to i te kako osjete”.

Oprobali ste se i u pisanju muzike za pozorišne predstave. Kako biste opisali to iskustvo?

“Fenomenalno, jako sam se našao u tome. Otvorio mi se jedan čitav novi svijet. Shvatio sam da imam dara za scensku muziku. Mogu prepoznati emociju scene i opisati je ili podvući je, kvalitetno, s notama. Ujedno, to je i veoma zabavno iskustvo za mene, jer pisanje takve muzike ne pretpostavlja nikakav okvir, kao što naprotiv moj estradni rad pretpostavlja, jer tu moram da budem u nekim zadatim okvirima da bi me ljudi uopšte percipirali i prepoznali, te smjestili negdje. Kod scenske muzike, naprotiv, okvir i nije baš poželjan, tako da imam veliku slobodu eksperimentisanja. A to me baš zabavlja i otvara i otkriva neke nove kreativne momente u meni, dosad nepoznate i meni samom”.

Send this to a friend