Rok bend Osvajači ponovo su na sceni i u medijima. Razlog tome jeste pjesma “Voda i plamen” sa kojom će učestvovati na festivalu Beovizija na kojem se bira predstavnik Srbije na Evroviziji.
Šta se promijenilo od prvog albuma “Krv i led” do “Vode i plamena”?
“Ništa. I dalje imamo karakterističnu boju koja se zasniva na gitarskim rifovima, mom, vjerovatno prepoznatljivom vokalu i melodijama i tekstovima u kojima se ljudi pronalaze”.
Priželjkujete li pobjedu na Beoviziji?
“Želimo da što bolje prođemo. Niko od nas, naravno, ne zna kakvi su radovi drugih autora. Pretpostavljam da su odabrane 24 najbolje pjesme. Lijepo je predstaviti novu numeru na takvom izboru”.
Osvajači su se posljednjih godina vratili u rok vode?
“Mi smo rokenrol bend starog kova. Neki naši izleti u druge manire su bili pomalo eksperiment, pomalo slučajnost, ali smo ostali vjerni sebi, i to oni koji dolaze na naše koncerte znaju. Mnogo nastupamo u posljednje vrijeme po regionu i dijaspori. Dosta smo po inostranstvu svirali za naše ljude taj isti rokenrol. Čak smo jedno vrijeme živjeli u Americi. Objavili smo aktuelni album “Sad je na mene red” i posvetili se više svirkama u Srbiji i regionu. Ljudi su željeli da nas ovdje čuju”.
Šta vam je “Vino crveno” donijelo, a šta odnijelo?
“Ništa nije odnijelo. To je pjesma koja odudara od onog što smo do tada radili. Napravljena je za festival, ispoštovali smo festivalska pravila. Vodeći se time, stvorili smo decenijski hit, što nije jednostavno, koji god žanr muzike da je u pitanju”.
Pih, fuj, bljak.
Strasno! Gleda u kameru i ovoliko baljezga! Ostali dosljedni rok zvuku! Mislim koliki invalid moras da budes da bi poredio njihove zalopojke sa rokom!
Devedesetih godina prošlog vijeka bili su svijetla tačka na muzičkoj sceni i skoro pa jedino normalno što se puštalo na našim vodećim radio stanicama. Tako da im opraštam neka kasnija samournisanja od Vina crvenog pa nadalje.
Jahah cus imali smo izlete
Jesu, jednom sa goranima u Pipere i jednom sa skolom 80ih u BD.