Muzika film i TV mnogo toga je zapravo prikazano potpuno pogrešno

Ove stvari se u kriminalističkim serijama uvijek prikazuju pogrešno

Ilustracija

Popularne kriminalističke serije u svakoj epizodi prikazuju kako izgleda rješavanje misterija i pronalazak kriminalca koji je počinio određeni zločin. Iako cio postupak izgleda prilično uvjerljivo, mnogo toga je zapravo prikazano potpuno pogrešno. “Reader’s Digest” otkriva najčešće greške koje su policijske službe uočile na malim ekranima.

Advokati ne sjede s policijskim službama i njihovim klijentima na ispitivanjima

Met C. Pinsker, profesor krivičnog prava na Univerzitetu Virdžinija Komonvelt i bivši tužitelj, savjetuje svojim klijentima da ne govore ništa. Izuzetno je rijetko da bi bilo šta što kažu zapravo moglo da im bude korisno. Pinsker kaže da bi u nekim situacijama klijenti mogli da nanesu više štete nego koristi.

“U vrlo uzbudljivoj i dramatičnoj TV seriji možete vidjeti kako zli optuženik igra verbalne igre s policajcima, a ugledni advokat sjedi u blizini. Zapravo nije nimalo nalik tome”, kaže Pinsker.

Ako klijent ima vrijedne podatke, o tome će svog advokata obavijestiti prije razgovora s tužiteljem.

Detektivi ne vode SWAT tim

SWAT-ove racije su Pinskerova druga omiljena greška na TV-u. Ponekad glavni lik – detektiv ili običan policajac – vodi SWAT tim u akciju. Često nosi običnu odjeću, drži pištolj i nosi samo zaštitni prsluk, dok je SWAT tim u punoj opremi.

“U stvarnom svijetu, SWAT tim bi izvršio napad, a kad se osigura prostor, u njega bi se uključile i druge službe za sprovođenje zakona, poput onih za prikupljanje dokaza i ispitivanje osumnjičenih”, kaže Pinsker.

Detektivi obično nisu glavni

“Zapravo, detektivi u mnogim agencijama u SAD jednaki su policijskom službeniku. Obično ih nadgledaju narednici ili drugi izvršitelji i nikada ne preuzimaju vođstvo na mjestu zločina niti zapovijedaju u većem incidentu”, kaže Pol Gratan, veteran u sprovođenju zakona koji je diplomirao na FBI-evoj Nacionalnoj akademiji.

Iako na TV-u detektiv govori kapetanu da odstupi jer je to “moje mjesto zločina”, to se nikada ne bi dogodilo u stvarnom svijetu.

Ne postoji jedna provjera na računaru koja govori sve

“Pravi policajci i detektivi moraju da prođu kroz razne kanale prije nego što dobiju potrebne informacije za slučaj. To znači provjeru više baza podataka o svim zločinima koje imaju”, kaže Grattan.

To uključuje ručno pretraživanje datoteka, lov na članove porodice i sudske podatke, kao i druge zapise, prenosi Index.hr.

“Nadalje, potrebno je dosta vremena za dobijanje nekih informacija, a najprije se moraju podnijeti službeni zahjevi i sudski pozivi. Ono što na televiziji traje nekoliko sekundi zapravo često traje cio dan ili čak nedjelju dana”, dodaje on.

Parking mjesta nije tako lako pronaći

“Jedna stvar kojoj sam se uvijek divio je kako policajci uvijek uspijevaju da parkiraju tačno na mjestu na koje idu. U stvarnosti, mnogo puta nećemo parkirati tačno na lokaciji na koju idemo, iz taktičkih razloga, a čak i da to želimo, obično nema mjesta kao na TV-u. Iako policajci mogu da parkiraju na raznim mjestima, često moraju da pronađu ono idealno mjesto”, kaže Gratan.

Priznanja ne zatvaraju slučaj

“Istina je da se priznanja rijetko događaju i često nisu baš dramatična”, kaže Gratan.

Uz to, kada osumnjičeni prizna zločin na TV-u, čini se kao da je sve završeno i da je slučaj zatvoren.

“Priznanje mora da bude temeljno, a istražitelji moraju da dokažu da je osumnjičeni izrazio motiv, da je znao intimne detalje zločina i da se njegove izjave podudaraju s drugim dokazima”, zaključio je.

Send this to a friend