Muzika film i TV

Ovo je čovjek čija je životna priča inspirisala film ’Lav’

Saru Brirli

Na nedavnoj dodjeli filmskih SAG nagrada, novinari su pitali glumicu Nikol Kidmen šta joj je bilo najteže kod uloge u ostvarenju “Lion” (“Lav”), koji je ove godine u trci za Oskara.

„To što igram stvarnu osobu. Igram Su Brirli. Morala sam da nađem njenu suštinu i da joj ukažem poštovanje i vjerno je prikažem na platnu”, odgovorila je ona.

To je bilo pitanje i za Suinog sina Sarua, čija je nevjerovatna životna priča bila osnova za ovaj film, piše Vice.

„U nekim trenucima sam imao osjećaj da nam priča izmiče. Ponekad bih pomislio da je scenario malo nerealan i razvodnjen”, priznaje Saru, iz svog doma u Tasmaniji.

Rezultat toga je film koji je naišao na široko odobravanje među kritičarima i već je donio zaradu od više od 34 miliona dolara na bioskopskim blagajnama širom svijeta.

I Saruova reakcija na film je bila pozitivna, naročito to kako ga je dočarao Dev Patel, koji je nominovan za Oskara. Ipak, priznaje da mu je čitava ta stvar pomalo nadrealna, još od prvog branča sa Patelom u jednom mirnom kafeu u Hobartu.

Pomislili biste da je poslije svih preokreta u svom životu Saru postao osoba koju nije lako uzdrmati. Ali s druge strane, postoji li ispravan način za reakciju kada sjediš preko puta Deva Patela?

„Nijesam znao šta me čeka. Bio sam na neki način opčinjen i iznenađen. Nikada u životu nijesam upoznao neku poznatu ličnost, a kamoli da doručkujem sa nekom od njih”, priča Saru.

Saru i glumac koji ga glumi u filmu “Lav” Dev Patel

Ali sve je prošlo dobro, i njih dvojica su se povezala pričajući jedan drugome o tome kako je odrastati u indijskoj porodici – Patel u Harou, u sjeverozapadnom dijelu Londona, a Saru u Hobartu, kada su ga Su i Džon Brirli usvojili iz jednog indijskog sirotišta, kada je imao samo pet godina.

„Osjećaj je bio skoro kao da smo braća. Parirali smo jedan drugome i razgovarali o stvarima koje volimo. On definitivno ima neku iskrenost u glasu, i otvoren je za sve”, priča Saru.

Jedna od stvari povodom koje je Patel bio otvoren je to koliko je želio tu ulogu.

„Otišao je kod reditelja i scenariste (Australijanci Gart Dejvis i Luk Dejvis), pokucao im je na vrata, pitao ih za taj film u kojem se jedno dijete izgubi u Indiji, insistirajući na tome da bude dio projekta. Nešto u smislu “Ja sam prava osoba i uradiću šta god treba da budem dio toga”, ističe Saru.

Saru sa glumačkom postavom filma “Lav”

Kada se svede na naslov, Saruova priča, koja je inspirisala Patela da se bori za tu ulogu, i satima vježba australijski akcenat koji je bio potreban, svodi se na sljedeće: indijsko siroče koje je usvojio par iz Australije pronalazi svoju biološku porodicu uz pomoć Google Eartha-a.

Mali Saru Brirli

I koliko god da to nevjerovatno zvuči, to je tumačenje kome nedostaju neki od najzapanjujućih djelova priče. Kao i Saruovo gotovo fotografsko pamćenje, koje mu je omogućilo da se do najsitnijih detalja sjeća malog indijskog sela u kojem je odrastao, više decenija otkako se izgubio i razišao sa svojim starijim bratom u vozu.

Saru sa parom Brirli koji ga je usvojio

To takođe sugeriše i da je Saru nekakvim srećnim slučajem uspio da uđe u trag svojoj biološkoj majci, 25 godina kasnije. Iako je Saru imao relativno srećno djetinjstvo odrastajući u Tasmaniji, u njemu je tinjala želja da razumije šta mu se dogodilo kada je bio mali. Ta čežnja ga je tjerala da skoro pet godina satima noću sjedi za računarom. To je bio mučan, pedantan proces proučavanja Google Earth-a u potrazi za poznatim predjelima. Nije znao čak ni kako mu se zove rodno mjesto.

„Bio sam isuviše uplašen da bih nekome rekao za to, zato što mi je djelovalo kao koještarija: bilo je kao da tražim iglu u plastu sijena. Znao sam to, ali sam iznenada zaboravio i bio toliko zaintrigiran metodičnošću, najjednostavnijim postupcima i strategijom”, iskren je Saru.

Na svoj matematički način, Saru je raščlanio svoj problem na jednostavna pitanja: koliko brzo vozovi u Indiji idu? Koliko dugo je spavao? Išavši unazad, obilježio je radijus od 1.600 kilometara oko Kalkute – gdje se probudio u vozu više od dvije decenije ranije, petogodišnjak u jednom od najnaseljenijih gradova u Indiji, bez ikakve predstave gdje mu je porodica. Saru je polako otpisivao jedan mali grad za drugim.

„Toliko dugo sam tragao, a onda sam odjednom, oko dva ili tri ujutru, naletio na nešto. Došao sam na tu željezničku stanicu koju nijesam vidio 25 godina. To je bio trenutak šoka, neki nevjerovatan osećaj, bilo je tačno onako kako sam se sjećao”, nadalje navodi on.

Saru je porijeklom iz Ganeš Talaja, kraja Kandve, drevnog grada u centralnoj Indiji, više od 1.500 kilometara zapadno od Kalkute. Dok je kliktao po mapi rodnog grada, obilježja njegovog djetinjstva su bila posvuda.

„Bila su po ulicama i stanicama i djelovala su mi netaknuto poslije svog tog vremena. Odjednom je sve bilo tu”, sjeća se on.

Nekoliko mjeseci kasnije, Saru je krenuo da posjeti grad, dok mu je ideja da nađe svoju porodicu tinjala u glavi.

„Kada sam stigao u svoj rodni grad, sve što sam želio je da skinem cipele i čarape i da prošetam ulicama kojima sam šetao prije 25 godina. Ali bacio sam torbu ispred hotela, izašao i noge su me automatski odvele pravo ispred vrata kuće u kojoj sam se rodio. U kući nije bilo nikoga, sve je bilo tamno i mračno, i kuća je djelovala skoro napušteno”, ističe on.

Saru je bio utučen, ali uskoro se pojavila neka žena i pitala ga „veoma engleskim akcentom” da li može da mu pomogne. Izvadio je svoju sliku kada je bio dijete i objasnio joj da je na slici on.

“Ti ljudi više ne žive tu”, odgovorila je ona.

Iznenada, pojavio se neki čovjek i Saru je ponovio svoje pitanje.

Rekao mi je da ga sačekam malo, i vratio se pet minuta kasnije i rekao, „Hajde, pođi sa mnom. Odvešću te kod tvoje majke”.

Saru sa svojom biološkom majkom

Iza ugla je upoznao Sarua sa jednom ženom i smjesta je znao.

„Kročila je ka meni, i ja sam kročio ka njoj. Nijesmo skidali pogled jedno s drugog – to je bio jedan od onih ključnih trenutaka kada vrijeme stane. Naši neutroni, protoni i elektroni su se izmiješali kao u nuklearnoj fisiji”, kaže on.

Sada Saru posjećuje svoju biološku majku kada god može. I dalje ne govori hindi, a ona ne govori engleski, ali imaju prevodioca koji živi odmah iza ugla.

Usred cijele halabuke oko filma povodom Oskara, Saruova majka se sprema da otputuje u SAD na ceremoniju dodjele! Saru kaže da bi možda želio da napiše prednastavak “Lava”, o svom odrastanju u Tasmaniji, kada su ga iz jednog sirotišta usvojili Brirlijevi.

“Nadam se da bi i to adaptirali za film. Mislim da bi trebalo da postoji više istinitih priča”, zaključuje Saru.

Send this to a friend