Muzika film i TV

Podgorički imitator u originalu “skida” Vujanovića i De Nira

Ukoliko svakodnevno “surfujete” po internetu i društvenim mrežama, sigurno ste primijetili nevjerovatne imitacije crnogorskih političara, a Podgoričanin Filip Vešović je upravo zaslužan za to.

Njegovi video klipovi su u žiži javnosti već godinu dana, a uoči prošlogodišnjih parlamentarnih izbora preplavili su društvene mreže.

Tu je Filip zablistao sa imitacijama poznatih lica politike-Dritana Abazovića, Srđana Milića, Miodraga Lekića, Gorana Danilovića, Filipa Vujanovića, Nebojše Medojevića, kao i novinara Petra Komnenića.

Ipak, nije se zaustavio samo na političarima, pa je i “skinuo” Roberta de Nira, čuvenog holivudskog glumca koji je nedavno bio u posjeti Crnoj Gori. Nijesmo mogli da odolimo, a da ne stupimo u kontakt sa Filipom i pitamo ga kad je otkrio svoj talenat, koji je priznaćete, veliki.

Odgovorio nam je u svom stilu-otkad je progledao i vidio nezadovoljavajući izraz očevog lica jer nije bio planiran.

“Bilo je to nešto čemu nikad nijesam pridavao značaja, nešto banalno, nešto što nijesam smatrao izrazito značajnim talentom. Smatram da je imitacija neuporediva sa talentom za muziku, slikarstvo, pisanje i sport. Međutim, uvijek je bila dio mene, toliko da mi nikad nije dosadno. Nalazio bih interesovanje u karakterima ljudi, kako se ophode, govore, njihovoj boji glasa, facijalnoj ekspresiji, naravi toliko da bih nesvjesno ulazio u njihove ličnosti i razmišljao kao oni. Sve što nekome drugom nije bilo interesantno, meni jeste. Što bi se ono reklo:,,Kad se rodi budala” Imitacija, po mom mišljenju, treba da bude sublimat svega iznad navedenog, jer samo jedna odlika je nedovoljna i slika imitiranog je blijeda. Kad nestaje svaka osobina imitatora, i gubi se njegov lični karakter, tad je imitacija uspješna”, započinje priču Filip za CdM.

Naš sagovornik kaže da je snimanje klipova i imitacija počelo potpuno spontano.

“Na ideju sam došao kada smo nesporazumno bili izloženi intezivnosti predizbornih kampanja u državi i toliko su stranke imale primat u medijima da su indirektno vršili hipnozu nad građanima, pa i nada mnom. Oni koje sam imitirao bili su isključivo meni interesantni za imitaciju. Neophodna je moja selekcija jer kvalitet imitacije uslovljen je zanimljivošću ličnosti koje imitiram. Ukoliko imitiram na preporuku a nijesam sa preporukom saglasan, izvodim lošu imitaciju. Uslijed vječite politizacije, da ne bi došlo do zabune, naglasio sam da svako ko misli da je imitacija u bilo koje političke svrhe, dabogda se osuo po g*****”, šaljivo odgovara Filip.

Ipak, nema omiljenog političara koji bi bio toliko inspirativan za imitacije.

“Nijesu oni toliko zanimljivi koliko se čine. Nažalost, niko iz Crne Gore ne dobija ni približno medijsku pažnju kao političari i samim tim se uskraćuje mogućnost za ustanovljavanje zanimljivih. Medijsko nebo i jedina zabava je politika. Političari kod nas i glumci, i komičari, i filozofi, i pisci, a i pjevači bogami. Čujem da u nekim državama, često ne i većim od naše, ne znaju ni ko im je predsjednik, a da je standard i život previše bolji. Volio bih da to malo mi osjetimo. Da tako damo prostora nekim zanimljivijim ličnostima, da to bude jedan novi početak ali to nažalost, bojim se, ovdje neće biti nikad. Šteta jer manje države, a više talenata, teško da ima ali ti ljudi ili ne žele da izađu u javnost ili nisu dobili šansu. Volio bih da što više izlaze u javnost ili da jednostavno koriste You Tube, to je najbolje sredstvo. Ukoliko si dobar u nečemu, a to niko ne vidi ili ne želiš to da pokažeš, to je gore nego da nisi dobar ni u čemu. Ako imaš talenat, a namjerno ga ne koristiš, onda ispada da si glup”, smatra Filip.

Većina njegovih imitacija je nastala od političara, a karikiranje, parodija pa i sarkazam su, kako kaže, sastojci. Ipak, iako ne može da se kaže uvijek, svjedoci smo da crnogorska javnost umije da bude sjajna inspiracija za satiru, imitaciju i karikiranje.

“Tu zahvalnost dugujemo upravo najpopularnijima u državi- političarima. Nerijetke su apsurdne i urnebesne izjave, mada dok su originalne, odlično je. Ono što mi se gadi je kad se ponavljaju. Neka budu urnebes, ali moraju se truditi da budu originalni. Jedan naš ministar je jednom izjavio na otvaranju nekog objekta ‘spoljašnji enterijer’ i ostao živ. E to je originalnost”, navodi Filip.

Ipak, nije znao da nam odgovori kad možemo da očekujemo novi klip i imitaciju.

“Poslije svakog objavljenog mislim da nemam više likova, a onda neko novi iskrsne. Možda je i tako najbolje, jer su iznenađenja mnogo interesantnija od najavljenog u imitaciji”, smatra on.

A ko je Filip u svakodnevnom životu?

Ima 21 godinu i kako kaže, ponosni je Podgoričanin. Završio je nižu i srednju muzičku školu “Vasa Pavić” u Podgorici, teoretski smjer, a trenutno je sudent svjetske istorije na filozofskom fakultetu u Nikšiću.

“Kad bih morao, opet bi upisao istu školu “Vasa Pavić”. Sviram saksofon, usnu harmoniku i klavir. Bio sam član odreda izviđača “Stara Varoš” iz Podgorice i član najstarijeg crnogorskog hora “Stanko Dragojević” takođe iz Podgorice, a kratko i saradnik na radiju RTCG-a, u “Radoznalici”. Bio sam svjesno neslavan izviđač, jer sam odlazio zbog društva i zabave, pa sam upoznao mnogo divnih ljudi i doživio lijepih iskustava. Takođe, bio sam bolji horski pjevač nego izviđač, mada to nije bilo teško. I jedna i druga aktivnost je nešto što svako treba da proba, da proputuje, stekne prijateljstva i nauči mnogo toga. Neizostavan je provod. Taj smijeh i sreću koju sam kroz ta dva hobija dođivio, ne bih dao nizašta. Probajte, lako je prekinuti ukoliko vam se ne sviđa. Za mene je istorija najljepša nauka, a zaljubljenik sam u fudbal, filmove, poeziju iz 19. i 20. vijeka, košarku i džez”, zaključuje naš sagovornik.

S.Bošković

Send this to a friend