Raša Popov heroj našeg djetinjstva čije suze će zauvijek da nas bole

Kad su se prvi put vidjeli i upoznali, Raša i Radojka su bili tek studenti književnosti na Filozofskom fakultetu. Ona je bila dostojanstvena, a on je sve vrijeme na predavanju pokušavao da joj uhvati pogled – i na kraju je uspio. Od tog trenutka, pa sve do trenutka kada je njegovo srce prestalo da kuca, za legendarnog Rašu Popova postojala je samo Radojka Milojević Popov.

Radivoj “Raša” Popov (Mokrin 26. jun 1933 – 19. april 2017) bio je čovjek koji je jednoj generaciji uljepšao djetinjstvo i dao sve od sebe da od nas napravi ljude, i na godišnjicu njegovog rođenja, sigurno je bilo onih koji su po društvenim mrežema dijelili citate i snimke po kojima ga pamtimo.

Među svim tim uspomenama nalazi se i snimak njegovog gostovanja u emisiji “Hoću da znam” na B92 iz 2013. godine – nekoliko mjeseci nakon što je Radojka preminula. Ni na trenutak nije krio da mu je odlazak supruge i životne saputnice jako teško pao, a tada je na pitanje novinarke “Kako ste” iz duše odgovorio:

“Dobro sam. Noćas sam sanjao kako me zove moja pokojna žena”, rekao je i zaplakao.

“Eto, kad me pitate kako sam, da vam kažem”.

Obrisao je suze, odmahnuo rukom i dao sve od sebe da razgovor nastavi normalno – onako dostojanstveno, ali i emotivno i s dušom kako smo i navikli.

Dugo je nakon njene smrti Popov svaki put kad uđe ili izađe iz stana prvo milovao njenu sliku – tako se osjećao kao da su svaki dan i dalje u kontaktu.

Raša i Radojka su se upoznali na studijama, a književnik je jednom prilikom dočarao kako je tačno to upoznavanje izgledalo.

“Upoznali smo se na predavanju na fakultetu. Ona nije bila od onih koji sjedaju u prve redove. Ja sam stalno pokušavao da joj uhvatim pogled onako razrok, ali nisam uspijevao, bila je dostojanstvena”, prisjećao se.

Budući da su oboje završili književnost, bili su najveća podrška i pomoć jedno drugom, a pored ljubavi prema pisanoj riječi, dijelili su i ljubav prema djeci. Rada, kako ju je odmila zvao, radila je kao profesor i često je sa Rašom pričala o svojim đacima – on je odatle nerijetko i crpio inspiraciju.

Zajedno su se trudili da djecu, ne samo svoju, već svu djecu, izvedu na pravi put. Baš zato je čovjeku koji nam je obilježio odrastanje uz emisiju “Fore i fazoni” toliko teško palo što su ga upravo djeca napala. On je krajem oktobra 2014. godine bio žrtva maloljetne braće koja su ga sačekala ispred ulaza u zgradu na Paliluli i zahtijevali od njega da im da novac.

Iako je dugo nakon napada imao traume i plašio se izlaska iz stana, kada je čuo da je jedan od dječaka, koji je u vijreme napada zajedno sa bratom imao više od 300 prijava u policiji, krenuo boljim putem i da je sada najbolji đak u jednoj osnovnoj školi – iskreno se obradovao.

“Drago mi je što je on sada dobar đak, vidio sam ja da su to inteligentni mladići. Ne bih volio da ga vidim, jer ne volim da obnavljam to traumatično iskustvo. Nekoliko mjeseci sam zbog tog događaja bio konstantno u strahu. Ipak, ponavljam, djeca nisu kriva zbog nasilničkog ponašanja, oni su samo oruđe u rukama svojih roditelja”, rekao je tada Popov.

Eto, takav je čovjek bio veliki čika Raša.