Bend Letu štuke je album “Topla voda” već predstavio u zemljama regiona.
“Kada smo planirali regionalnu koncertnu promociju albuma, Sarajevo smo namjerno ostavili kao šećer na kraju. Uvijek je veliki izazov nastupati pred domaćom publikom, ali i zadovoljstvo. Nismo dugo imali solistički koncert u Sarajevu, tako da je bend svjež, nestrpljiv i željan ovog koncerta”, rekao je Dino Šaran.
Novi album je izašao krajem novembra u izdanju hrvatskog Menarta i publici donosi devet pjesama, a autor svih je Dino Šaran.
“Po strukturi je eklektični album, onako žanrovski neujednačen i šarolik. Ima tu svega, od elektronike, preko popa do simfo-roka, čak i folka. Gosti na albumu su razni muzičari, od Dubioze do Skopskog simfonijskog orkestra. Ja, kao i uvijek, radim albume koji su ustvari priče i liče na knjige. Ovog puta smo uradili istu stvar”, kaže Dino i dodaje da album govori o aktuelnim temama i vremenu u kojem živimo.
Pjesme su tematski povezane, ali su u isto vrijeme različite. Inspirisane su stvarnim životom. Dino kaže kako je ovo idealno vrijeme za kletvu koju Kinezi često spominju “Dabogda živio u zanimljivom vremenu”.
“Ne može bolje od toga. A i sada je vrijeme zanimljivo da ne može zanimljivije biti”, kaže Dino.
Štuke se ne bave politikom, bave se socijalnim kontekstom, međuljudskim odnosima i pitanjem mentaliteta. Nažalost, kod nas je opšte obrazovanje na veoma niskom nivou, dok površnost hara i vlada, kako kaže pjevač.
“Današnja omladina, koliko sam primijetio, slabo sluša stranu muziku. Raspon se širi od Cece do Merlina, što je veoma usko. Nije da kritikujem, samo primjećujem. Ono što vidim je to izostavljanje žanra kao ultimativnog, miksaju ih u telefonima. To je u jednu ruku dobro, ali u drugu ruku nije dobro, jer ne postoji standard. Tada bilo ko može bilo šta”, kaže Dino.
To ne vodi nekom dizanju kulture, a svaka država mora imati kulturu, jer od subkulture ne možemo opstati dugo.
Od velikog broja saradnji najdraža mu je ona s Rundekom. Ta mu je, kaže, najprirodnije legla. Tu saradnju slijede one s Natali Dizdar i Edom Maajkom i pisanje pjesama za Crvenu jabuku.
“Nekako nam je najdraže nastupati u sredinama koje još uvijek čuvaju ‘urbanu liniju’. Najinteresantnije je da su to ustvari male sredine. Kao da se u velike gradove svašta doseli…”, kroz smijeh kaže Dino.
U posljednje vrijeme ne sluša nikoga sa domaće scene, ali ističe kako mu se dopao album Gorana Bregovića “Tri pisma iz Sarajeva”.
