Ristovski ne voli da gleda svoje filmove: Štetno je vezati se za uloge

Mnogo antologijskih uloga obilježilo je karijeru Lazara Ristovskog: Drug Raja u “Tito i ja”, Pavle u “Originalu falsifikata”, Aranđel u “Vizantijsko plavo”, Bokser u “Buretu baruta” i Petar Popara-Crni u “Andergraundu” samo su dio njegovog filmskog opusa, dok je pozorišna publika uživala gledajući ga u naslovnim ulogama u predstavama “Hamlet”, “Amadeus”, “Don Žuan”… Ima skoro dvije decenije kako je Ristovski zakoračio i u producentske vode, osnivajući producentsku kuću Zillion, a publici se zatim predstavio i kao pisac.

On kaže da ne gleda filmove u kojima je igrao, čak ni one koji su dostigli svjetsku slavu.

“Ne znam koji su moji filmovi najviše reprizirani, ali ja ih ne gledam. Jednom kada sam završio posao, ostavljam ga publici na milost i nemilost. Vezati se emotivno za uloge kada se one završe je i opasno i štetno. Mora se ići dalje. Moj film Belo odelo mao je premijeru na Kanskom festivalu. To je bio ogroman uspjeh. Rijetko koji srpski reditelj imao je to zadovoljstvo. Taj moj rediteljski uspjeh se, iz nepoznatih razloga, u Srbiji ne prašta i namjerno se zaboravlja. Belo odelo je ipak moj najgledaniji film. A što se tiče uloga, vjerovatno je najbolja ona u Andergraundu, gdje sam igrao Petra Poparu-Crnog. Ima još nekoliko uloga kojih se ne bih postidio”, naveo je umjetnik.