Muzika film i TV

Serija Černobilj otkriva najčuvaniju rusku tajnu

Nova HBO serija “Černobilj” je podsjetnik na to koliko je čovjek opasan po sebe.

Njen gotovo dokumentarni stil je neophodan. Maestralni glumci kao da ne glume, a njihov realizam ide dotle da vam ni jednog trenutka ne zasmeta što ne pričaju ne ruskom već na engleskom. Cijela istinita priča o Černobiljskoj katastrofi je sama po sebi pretjerana, teška. Ona je i danas opomena i čini se da su joj i autori serije jako pažljivo pristupili.

Vidjećete ono što je ostalo skriveno od javnosti, detalje o tome zašto i kako su se činjenice o katastrofi sakrivale, koliko dugo, koliko malo je ljudski život u Pripjatu vrijedio te 1986.

Glumci u seriji ne govore s ruskim akcentom, što je bio izbor autora Krega Mazina i režisera Džona Renka. Ruski je namjerno ubačen u svaku epizodu bez titlova, segmentarno.

Koja je cijena laži

Zašto je serija Černobilj tako jeziva? Postoji nekoliko faktora – aktuelnost, realizam, retrospektiva, oholost. Najveći strah ljudi na vlasti koji poriču i lažu nije masovna smrt već poniženje njih samih i ruskog naroda.

Pol Riter igra zamjenika glavnog inženjera Anatolija Dijatlova koji nipošto ne priznaje istinu. On se svojim potčinjenim radnicima unosi u lice, govori im šta su radili i šta nisu vidjeli, šta se dešava, a šta ne, bez trunke preispitivanja.

Ako ništa drugo, Černobilj gledate dobijajući odgovor na glavno pitanje: “Koja je cijena laži?” U ovom slučaju, to su ljudski životi. To pitanje postavlja hemičar Valerij Legasov (Džared Haris) koji je vodio istragu o Černobilju i izvršio samoubistvo dvije godine kasnije.

S jedne strane vidimo radnike u panici koji pokušavaju da spriječe katastrofu koja je već u toku, a u obližnjem Pripjatu stanovnici žive normalno, gledaju u dim vjerujući da se radi o običnom požaru. Jedna od najpotresnijih scena je ona bez riječi u kojoj djeca plešu i igraju se u kiši smrtonosnog pepela koji pada po njima. Važno je napomenuti da su i ovakvi detalji zapravo stvari koje su se zaista desile.

Tu su i djelovi priče o kojima ljudi i dalje ne znaju mnogo. Jedan od njih je svakako onaj o drugoj eksploziji koja bi imala još gore posljedice od prve i zbrisala bi pola Evrope. Naime poslije prve eksplozije, reaktorska jezgra u jedinici 4 su se i dalje topila. Bazen prepun vode za hlađenje ležao je ispod drugog reaktora, i brzo mu se približavao radioaktivni metal. Taj kontakt bi podstakao drugu eksploziju koja bi nanijela nemerljivu štetu i uništila cijelu nuklearku, uključujući i tri ostala nuklearna reaktora. Kako do toga ne bi došlo radnici su morali da ispuste vodu koja je bila ispod reaktora. Bilo je izvjesno da će tokom te akcije poginuti. Ipak, rizik su preuzela tri volontera koje su kasnije prozvali “samoubilački odred”. Njihova imena su Aleksej Ananenko, Valerij Bezpalov i Boris Baranov. Zanimljivo je da uprkos zračenju niko od njih nije umro od posljedica akutne bolesti zbog radijacije.

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Marko
Gost
Marko

Cernobilj nije Ruski nego Ukrainski hrad i ako im je stalo do do originalnosti nek govore ukrainski, vec sada i ovi katastrofu koriste za antirusku kampanju

Send this to a friend