Muzika film i TV

Siniša Pavić: Danas ne može da se piše “Bolji život”

“Markantna slika upada u oči, svi su živi, zdravi i rade”, prvo je što je pisac Siniša Pavić rekao za “Novosti” povodom fotografije kojom je jedan beogradski nedjeljnik sa TV Popadićima na okupu obilježio 30 godina od početka prikazivanja serije “Bolji život”, koju on, uz suprugu Ljiljanu Pavić, potpisuje kao scenarista.

Ipak, na istu konstataciju jednog od glavnih protagonista priče, glumca Marka Nikolića, koji je zabilježio legendarnu rolu Dragiše Gige Popadića, i njegovu želju da bi volio da se ponovo okupe na snimanju, Pavić kaže:

“Teško je okupiti ljude oko bilo čega, a i ne može danas da se pravi ‘Bolji život’. Lijepo što su svi Popadići zajedno proslavili taj jubilej. Oni jesu glavni akteri priče, ali mnogo je drugih, sjajnih glumaca koji su obilježili tu seriju, a nisu više živi. Kada se radi tako velika priča, nijedna uloga nije mala. Ukoliko bismo sastavili sve što je Bata Živojinović odigrao kao Macola, dobili bismo tri igrana filma. Bio je tu i Mihajlo Vitorović, Danilo Lazović, Radmila Savićević, Miloš Žutić, pa Dušan Poček, kome je hipohondar Jezdimira Uskokovića bila životna uloga. Ne može se reći da su to epizodne uloge, velike su bile i po obimu i sjajno su odigrane”.

https://www.instagram.com/p/BRwSUo2hlmk/?taken-by=story_rs

Ne želeći da komentariše veliku gledanost još jedne (nedavno završene) reprize “Boljeg života”, kako bi izbjegao da objašnjava svoje djelo, Pavić ističe da su se 1987. stekli gotovo svi elementi za dobru seriju, od scenarija do režije, a najviše zbog glume.

“Niko tu nije šmirao, radio ‘tezgu’, kao da su znali da će to neko gledati i kada oni ne budu živi”, kaže Pavić.

“Serija omogućava glumcu da živi i da pokaže da li je osrednji ili veliki. Ko god s takvom sviješću uđe u posao, dokaže se. Na početku snimanja niko od njih nije znao kako se njihov lik razvija. Samo sam ja to znao. Snimanje smo započeli sa napisanih šest, a emitovanje sa 14 epizoda. Onaj ko je prihvatio ulogu nije znao šta će biti, ali su procijenili vrijedi li učestvovati. Kao kada čitate knjigu, pa u prvih 15, 20 strana znate kako će dalje teći, tako i prva epizoda serije pokazuje njene mane i vrline”.

Kada bi danas pisao “Bolji život” slika ne bi bila ista kao prije 30 godina, jer, kako tvrdi pisac, sve se promijenilo: ljudi, navike, odnosi, društvo, sistem vrijednosti… Već sredinom devedesetih nam je to pokazao drugom pričom.

“‘Srećni ljudi’ su srećni samo zato što su živi”, kaže Pavić.

“Tu je Popara preteča političara siledžije, Ozren Soldatović tajkuna, ‘jezičko odjeljenje’ je metafora za one sa dugačkim jezikom, koje šalju u podrumske prostorije da se tamo glože. To je drugi milje u odnosu na ‘Bolji život’ , gdje se još znalo ko je ko u društvu, iako je ono bilo na izdisaju i u silaznoj putanji. Rezime te priče je novac od nasledstva, koji su svi jurili, a koga na kraju nema, ali je svaki učesnik prošao kroz neočekivanu dramu života. Svako od njih je postao drugačiji čovjek, bolji ili ne. To je smisao cijele priče”.

Taj smisao danas, uprkos drugačijem sistemu vrijednosti, shvata više generacija koje su gledale “Bolji život”, premijerno ili reprizno, a upravo to hrabri Pavića:

“Reprize danas gledaju i mladi, a to znači da nije sve izgubljeno. Ljudi vole pravu i istinitu priču. Nedavna repriza je bila u jutarnjem terminu, osuđenom na manji broj gledalaca, a bila je gledana. Svi su se opet vratili priči i drago mi je jer se to dešava spontano. Ovo je doba marketinga, što u vrijeme snimanja te serije nije bilo izraženo u tolikoj mjeri. U vrijeme nametanja vrijednosti, malo je spontanih reakcija, a kada nekoliko miliona ljudi vidi nešto, tu nema manipulacija. Žao mi je jedino što televizija, koja je vlasnih serije, nije nigdje pomenula njen jubilej”.

Send this to a friend