Muzika film i TV

Skorseze o Reju Lioti: Volio bih da sam ga samo još jednom vidio, da zna koliko mi je značio

Martin Skorseze o Reju Lioti

U “Dobrim momcima” reditelja Martina Skorsezea, kultnim filmom koji se redovno nalazi na listama najboljih svih vremena, blistavu glavnu ulogu igrao je Rej Liota, glumac koji je tragično preminuo prošlog mjeseca u 67. godini života.

Prisjećajući se njegove uloge Henrija Hila i načina na koji je funkcionisao sa drugim glumcima na setu “Dobrih momaka”, Skorseze je za britanski Guardian napisao dirljiv oproštaj od legendarnog glumca, koji vam u cjelosti prenosimo.

“Imali smo problema pokušavajući da snimimo ‘Dobre momke’. Desio se u trenutku kad je moja karijera nije bila u zenitu, a studiji nisu baš čeznuli da rade sa mnom. Bila je to velika produkcija sa lokacijama širom Njujorka i mnogim ulogama.

Takođe nam je bilo potrebno da nađemo pravog glumca za glavnu ulogu Henrija Hila. Uloga je zahtijevala rijetku kombinaciju kvaliteta. Morao je biti opasan. Morao je biti razoružavajući. Morao je da bude ranjiv. U kontekstu svijeta s kakvim smo se nosili, morao je biti nešto blizu naivnom liku, koji je uvijek bio tu, koji je vidio sve. I, što se podrazumijevalo, morao je da izgleda i ponaša se kao da je baš izašao iz tog svijeta.

Na posletku se sve svelo na nekoliko imena, a jedno od njih bilo je Rej Liota.

Kao i svi ostali u filmskoj industriji, bio sam zapanjen njegovom glumom u filmu mog prijatelja Džonatana Deme ‘Divlji’ (Something Wilde). Na pola filma je ušao i manje više ga preuzeo. Niste mogli da skinete oči s njega. Ali Rejeva uloga u tom ostvarenju bila je konačna i pitao sam se da li bi mogao da nosi cio film.

Desile su se dvije vrlo interesantne stvari. Moj producent Irvin Vinkler nije vidio Reja u ulozi. Nije mislio da ima dovoljno šarma da napravi kontraravnotežu svem nasilju i ekscesima. Jedne večeri, dok je Irvin sa svojom ženom Margo i prijateljem Ričardom Zanukom večerao u restoranu u Santa Monici, Rej mu je kulturno prišao i zamolio ga za nekoliko trenutaka njegovog vremena. Otišli su u tihi ugao i razgovarali, a tu i tada Rej je ubijedio Irvina.

Dok je ‘Posljednje Hristovo iskušenje’ premijerno prikazivano na Filmskom festivalu u Veneciji, prolazio sam lobijem Ekscelzior hotela, ka mjestu gdje je trebalo da dam intervju. Rej i ja smo se ugledali i krenuo je ka meni da me pozdravi i da porazgovaramo. Prišao je blizu, a onda ga je zaustavilo obezbjeđenje.

Umjesto da drami i zahtijeva da mu dozvole da prođe, reagovao je mirno i tiho, saslušao pravila i strpljivo smirio situaciju. Pogledao me je, ja sam pogledao njega i signalizirali smo jedan drugom da ćemo pričati, a onda je samo otišao. Gledao sam sve to vrlo pažljivo i vidio da se nosi sa situacijom sa mirnim autoritetom i pravom elegancijom. Zapravo, to je baš ono što je toj ulozi bilo potrebno. Kad se osvrnem, vjerujem da je to bio trenutak kad sam znao da želim da Rej glumi Henrija Hila.

Riječ ‘neustrašiv’ često se koristi da opiše glumce i to s dobrim razlogom: glumci moraju da budu neustrašivi. Moraju da uskaču i odlaze, da se sapliću i padaju, rizikujući da djeluju smiješno, dok traže svoj put do uloge. To je dio posla. U ‘Dobrim momcima’ improvizovali smo u mnogim scenama, a mnogi članovi tima znali su se i zajedno radili godinama, uključujući mog oca i moju majku. U to je ušetao novi lik – Rej Liota – i nikad nije promašio ritam. Djelovalo je kao da smo zajedno radili godinama.

Nikad neću zaboraviti dan kad smo snimali scenu u kojoj Henri, Tomi (Džo Peši) i Džimi (Robert De Niro) donose novac od pljačke Air France Poliju kog je igrao Pol Sorvino.

Dok su postavljali scenu, načuo sam da je Rej dobio poziv sa lošim vijestima. Otišao sam pravo u njegovu prikolicu i zatekao ga potpuno uznemirenog. Majka mu je umirala. Sjećam se da je ponavljao: ‘Ona me je usvojila i podigla. Ona je najdivnija žena koja postoji – zašto ima ovaj užasan karcinom? Zašto?’
Rekao sam mu da mora da ide da bude s njom, ali je bio odlučan: želio je da snimi scenu prije nego što pođe. Došli smo na set zajedno, svima je rečeno šta se dešava, a onda se kada su se kamere upalile desilo nešto čudesno. Scena je sadržala euforiju likova, koji su postigli prvi veliki uspjeh i svi su se skupili u emocionalnoj povezanosti oko Reja: dok su se svi smijali i slavili, istovremeno su s njim i žalili. Smijeh i suze, suze i smijeh… bili su jedno te isto. Rej je tako predivno uradio tu scenu, a onda otišao da bude sa svojom voljenom majkom. Bilo je to rijetko iskustvo.

Imali smo mnogo planova da ponovo radimo zajedno, ali nikad nije bio pravi trenutak ili projekat nije bio pravi. Sad zbog toga žalim. Kad sam gledao Reja kao advokata za razvode u ‘Marriage Story’ – bio je istinski strašan u toj ulozi, što je upravo i razlog zašto je bio toliko smiješan – sjećam se osjećaja da sam ponovo želio da radim s njim u tom trenutku njegovog života, da istražim gravitaciju njegovog prisustva, tako drugačiju od mladog, živahnog glumca kakav je bio kad sam ga upoznao.

Želio bih da sam imao šansu da ga vidim makar još jednom, da mu kažem koliko mi je značilo što smo radili zajedno. A možda je to i znao. Nadam se da jeste”.

Send this to a friend