Slađana Milošević: Dvije decenije mi brane da održim koncert

Ako ste spremni da vas zabranjuju, proganjaju, muče, tiho ubijaju, zlostavljaju, hapse, saslušavaju, mrze, poništavaju vaše postojanje, rad, zasluge, slobodno budite drukčiji. Prijaće vam, kaže Aleksandra Slađana Milošević, muzičarka koja se uprkos svemu trudila da ostane dosljedna sebi i svom stilu.

Ona je u duetu s Dadom Topićem još osamdesetih napravila pjesmu za sva vremena “Princeza”.

“Tajna uspjeha te pjesme je u istinitoj emociji, u kvalitetu kompozicije, autora, izvođača, u večnoj harmoniji koja je uhvaćena u jedinstven trenutak”, kaže Slađana.

Kao i “Princeza”, koja je prkosila vremenu, i vi ste uvijek bili protiv konvencionalnih vrijednosti. Šta je bila cijena tog bunta? Da li se isplatio?

“Kako da ne! Uživam u polomljenim šoferšajbnama, isječenim gumama, fizičkim napadima, pokušajima da me ućutkaju kad god pokušam da ispravim lokalnu posrnulost… Zalagati se za primjenu onoga za šta smo se u Srbiji borili podsjeća na iluziju, na život van svijeta koji vam se u lice smije, što ste naivno povjerovali da je popravljiv. Toliko cinizma ima u čovjeku našeg vremena da je svaki pokušaj govora o vrlini unaprijed diskvalifikovan. Više vas ne zabranjuju oni kojima sa svojim naporima za konstituisanje društva i promjenu sistema stojite na putu, već svaka moralno posrnula individua, a takvima se više broj ne zna. Niko ne želi da čuje o istini, poštenju, skromnosti, strpljenju, fer-pleju… “Pokorni će naslijediti svet”, kaže novozavetni tekst u Jevanđelju po Mateju. A pokorni kao da su pokornost namenili đavolu”.

Svojevremeno su vas proglasili i američkim špijunom. Zašto?

“Svako, osim sportista, ko pokuša da svoj talenat dokaže u svijetu, prikazan je kao izdajica i špijun. Ako ste još i uspješni u karijeri, možete očekivati da će vas iz Srbije brzo prognati. Zamislite naša krovna muzička udruženja i estradne zvijezde koji osamdesetih godina potpisuju peticiju da se Slađani Milošević zabrani predstavljanje države u inostranstvu jer u Americi izvodi prozapadnu muziku, i to na engleskom jeziku! Uz to se pridodaje optužba o strogo zabranjenom druženju sa srpskom, četničkom imigracijom, s kojom sam navodno ostvarila “špijunske” veze. Taj skup isključivo srpskih muzičara i novinara koji su peticiju započeli decenijama se na gostovanjima druži s tom istom, srpskom, četničkom imigracijom, ali zahtijeva da ja budem kažnjena za nešto sami redovno čine. U tome i uspijevaju, jer njihova moć da upravljaju kulturom Srbije ne prestaje do današnjih dana”.

Možete li danas da navedete imena ljudi koji su vas cenzurisali?

“Da, one za koje imam informacije, ali bi lista bila predugačka za naš intervju. I danas je prisutna autocenzura i strah. Srpska hrabrost ostaje izmaštani mit. Voljela bih da im pozajmim svoju hrabrost kako bi odustali od bijednog podaništva. Muzički umjetnici, ovdje ne govorim o estradi i uličnoj zabavi, u Srbiji su tretirani kao sluge vlasti. Ako 40 godina trpim zabrane i ako u svojoj zemlji ne mogu dvije decenije da održim solistički koncert, uprkos obraćanju institucijama, u toj državi ne da je nešto trulo, već je spremno za veliko spremanje”.

Možete li da zamislite da pop/rok muzika bude daleko uticajnija na ovim prostorima od turbo-folk muzike?

“Ne treba da zamišljam. To sam, potpuno sama, već jednom ostvarila na našoj muzičkoj sceni, kada sam porušila dotadašnja pravila i zvijezde. “Dajte mi medije na šest mjeseci i napraviću rat”, kažu teoretičari medija. Kažem, dajte mi medije na šest mjeseci i napraviću mir… prije svega u glavama izmanipulisanih i zatrovanih ljudi”.