Slađana Milošević: Pripremam film o svojim crnogorskim precima

Ona je Aleksandra Slađana Milošević, princeza nekog drugog svijeta, potekla, kako otkriva u intervjuu za Dan od Paštrovića, odakle je njen predak, sa familijom i vojskom, krajem petnaestog vijeka krenuo na dugi put ka Srbiji. Jedinstvena dama rok scene, multimedijalna umjetnica snima numeru “Muška žena” kojom će, kako kaže, vjerovatno staviti tačku na muzičku karijeru.

“U pjesmi govorim o svim ženama, uključujući i sebe i svoju istoriju, kao i o junakinjama iz moje knjige, o ženi svetiteljki, ratnici, naučnici, umjetnici, o majkama čovječanstva”, kaže Slađana, žena u kojoj su ljepota i pamet parirale jedno drugoj tokom cijele karijere, koju je počela bacivši mušku populaciju na koljena.

Jesu li Vam više zla nanosili muškarci ili žene?

“Čini mi se podjednako, samo je motivacija različita. Shvatila sam da su muškarci ljubomorni koliko i žene. Slava vam omogućava da otkrijete mnoge aspekte ljudskog bića, jer se tada ljudi pred vama razotkrivaju. I to češće u svojim lošim nego u dobrim stvarima. Onda vidite da muškarac nije džentlmen, takmiči se sa vama, čim zađete na njegovu teritoriju. A žene, zna se, svaka, drugu doživljava kao konkurenciju. To je donekle i opravdano, jer dok su kroz istoriju bile pod vlašću muškaraca, nisu imale prilike da nauče da se solidarišu. U mojoj želji da žena doživi prosvećenje, da sebe više uvažava i upravlja životom, više od decenije sam pisala dvotomno autorsko-enciklopedijsko djelo ‘Civilizacija i žena – Muška žena’ koje sam na kraju redukovala na 1.732 stranice. Riječ je o faktografskoj studiji koja prati sudbinu žene kroz istoriju od drevnih civilizacija Mesopotamije, Egipta, Indije, Mezoamerike, judaizma i hrišćanstva, preko Srednjeg i Novog vijeka do modernog i postmodernog doba. U stranice enciklopedije integrisala sam sudbinu žene i muškarca, iskustva i saznanja čovječanstva”.

Dobro poznajete svoje Paštrovićko porijeklo?

“Dosta dobro. Priče o mojim precima su posebne. One su moje životne vodilje. O životu paštrovićkog pretka priprema se i dokumentarni film. Piše se sinopsis i polako prikuplja arhivski materijal. Moj predak je bio jedan od najvećih paštrovićkih knezova koji je u Srbiju došao 1498. godine da pomogne srpskom narodu. U Sremu je osnovao gradić Morović, mada je ratovao po cijeloj Vojvodini. Zbog svoje velikodušnosti, posvećenosti i borbi za doborobit naroda, Srpska pravoslavna crkva ga je proglasila svecem. Sahranjen je na Fruškoj Gori a njegove mošti su kasnije prenijete u Sabornu crkvu u Beogradu, gdje i danas leže. Moj drugi predak, iz istih predjela, došao je u Dubrovnik, a zatim se preselio u Knin. Austrijski car mu je dodijelio carskog konja, titulu i tapiju na svu zemlju koju može raskrčiti i dozvolio da uzme koliko god može držati kmetova. Naselio se takođe u Sremu, u Moroviću gdje je bila krajina i gdje je Srbe štitio od Turaka”.

Kada će Slađana doći u Crnu Goru?

“Čim prije, ali to ne zavisi od mene već od poziva iz Crne Gore”.

Kakva nosite sjećanja na poslednji nastup kod nas?

“Dado Topić i ja smo 2010. godine pobijedili na “Pjesmi Mediterana” s pjesmom “Kad riječi zastanu”. Autor muzike bio je Josip Boček, na moj tekst. Predivna balada je mogla biti popularna kao ‘Princeza’, ali nažalost nije adekvatno promovisana. To je, ujedno i moj poslednji nastup u Crnoj Gori. Prije mog odlaska u Ameriku 1988. godine često sam snimala izvanredne programe za TV CG. Zaista je sve bilo sjajno, posebno snimci u eksterijeru, u prirodnim ljepotama Crne Gore”.

Da li je teže na rok sceni uspjeti danas ili u vrijeme one velike države?

“Svaka generacija smatra da je njoj najteže, jer svaki čovjek smatra da je njegova sudbina najdramatičnija. Svakom su njegova patnja i bol najveći, pošto tuđe ne može osjetiti. Međutim, tvrdim da je meni bilo teže. Ipak sam bila prva koja je pokrenula scenu, odnosno začela pop i rok muziku kao pokret i djelovala na njegovo omasovljenje. Probiti debeli sloj zabrana i otpora, koji je sredina imala prema svemu što je bilo buntovničko ili imalo veze sa Zapadom, u vrijeme socijalizma, bilo je gotovo nemogući poduhvat”.

Sjećate li se prvog koncerta?

“Da, sa grupom ‘Nebeska konjica’ u kasarni na Banjici, pred 3.000 vojnika koji su urnebesno vikali i pravili nerede. Imala sam samo dvanaest i po godina. Do tada sam imala male koncerte i javne časove kao đak, violinista, ali snaga rok nastupa me je potpuno osvojila. Možda je to bio onaj presudan trenutak. Sjećam se da sam i za tu priliku sama dizajnirala kostim, što je kasnije decenijama bila praksa”.

PGP RTB je jedva objavio Vaš singl “Au-au” i to nakon dugog ubjeđivanja?

“Razlozi i zabrane su bili političke prirode. Ono što sam publici predstavljala kroz muziku, govor, scenski izraz nije bilo u saglasju sa ondašnjim režimom, sistemom mišljenja i načinom na koji je vlast održavala kontrolu nad čovjekom. Izdavanje mog prvog singla su godinama vješto izbjegavali. Izmišljali su svakakve izgovore, kako se takva muzike neće dobro prodati, da nije pravi momenat, da kuća nema novca da uloži u štampanje singla, itd. Kada sam predložila da otkupim čitavi tiraž i novac položila na sto, nisu imali kud. Prvijenac ‘Au-au’ otpjevala sam 1977. godine na Pjesmi ljeta i nevjerovatno, jedino moj snimak tehnički nije bio ‘ispravan’, te su ga izbrisali. Međutim, pokušaj sabotaže nije uspio. Ubrzo sam u pratnji grupe Zdravo nastupila na čuvenom koncertu Bijelog dugmeta na Hajdučkoj česmi. Tokom mog nastupa nastao je opšti haos u publici. Kordoni policije morali su da se popnu na scenu kako bi me zaštitili. Nekoliko redova vojnika, koji je trebalo da štite scenu od 70.000 ljudi, pravilo je čuvene talase i nered. Drugi su pokušali da se popnu na binu. Bijelo dugme je 40 minuta čekalo da počne svoj program. Taj trenutak je mnogo toga nadalje odredio”.

Diva i dama koja baš sve može sama?

“Da, u životu o svemu odlučujem i sve vodim sama. Čak sam zarad ličnog napretka svjesno odbacila status neprikosnovene zvijezde i simbola mlade generacije, kao i izuzetan finansijski uspjeh. Otišla sam 1987. godine u Ameriku, kako bih se umjetnički, intelektualno i duhovno unapređivala. Nije dovoljno živjeti u luksuznoj kući i kupovati skupe automobile, ako u sebi nemate sadržaja. Komično je posmatrati domaću estradu, tako okićenu materijalnim simbolima”.

Vrhunac slave obilježen je i pričama da su mladići zbog Vas pokušavali da izvrše samoubistva?

“Nažalost bilo je i tragičnih događaja… Nakon mojih koncerata uobičajeno bi uslijedila rasprava, tuča… Dešavalo se da mladići iz publike sve uništavaju, a izlomljen inventar upotrebe kao oružje jedni protiv drugih. Tužno, ali osim ljubavi, moji nastupi su budili i borbenost, agresivnost, seksualnu energiju. Često se završavalo neredima usljed kojih su se mladići povređivali. Bilo je polemljenih ruku, nogu, izgubljenih očiju… To me je veoma potresalo. Patila sam što sam bila uzrok nečijeg bola. Željela sam da podstaknem svježinu, elan, ne da uzimam crni danak. Očito je da sam pojavom inicirala, isprovocirala emocije, agresiju. Sve je kao i ljubav bilo u ekstremima. Posljednji sličan incident bio je u brdima iznad Splita. Dok su me nakon koncerta vozili u hotel, dva automobila su naizmjenično išla iza ili ispred nas, brzo preticala i naglo kočila. Vodili su opasnu igru. U jednom trenutku, vozač ultramodernog auta je dao gas, poletio u krivini i survao se u provaliju. Drugi automobil je odjurio, a moj preplašen vozač nastavio da vozi. Molila sam ga da se vratimo. Ne bih mogla da podnesem da se zbog mene izgubi život. No, niko nije htio ni smio da ga potraži u kamenjaru. Sama sam, u scenskim cipelama od čipke, sa tankim štiklama, sišla niz strmu liticu, svjesna da mogu da nastradam. Tražila sam mladića u isprevrtanom i na krov okrenutom automobilu, koji se pušio i mogao da eksplodira. Bila sam izgrebana i krvava ali srećom, on je bio živ! To je prekinulo moju karijeru. Uslijedili su razni napadi u medijima, te sam se povukla i nekoliko godina studirala veterinarsku medicinu, bez prisustva javnosti. Bilo je uvijek onih koji su me mrzjeli ali i fanatično obožavali i danima bi sjedali ispred mojih vrata… Biti jedna od prvih zvijezda na Balkanu, zapravo prva ženska mega zvijezda nije bilo nimalo lako”.