Slađana Milošević: Živim sudbinu zabranjenog, napadanog, proganjanog

“Spavati sa mačem, a buditi se sa osmijehom“ je, možda, jedna od najdubljih metafora života i umjetnosti Slađane Milošević. Jer, tih nekoliko riječi, izgovorenih, napisanih i proživljenih, jesu simbolika jedne epohe u kojoj je jedna žena promijenila pojam slobode i umjetnosti, ispisujući muzikom knjigu života.

Sve između je trag. Njen. U vremenu. U nama. U njoj samoj. Ni osmijeh, ni mač nisu izgubili sjaj. Samo su dobili patinu iskustva, emocija, života, bola, radosti, vjere u sebe. Ona nije heroina nekog prošlog vremena, već prst pokazatelj ka budućnosti, u kojoj moramo da naučimo da prestanemo da se plašimo sami sebe.

Takva je oduvijek bila.

Punih 45 godina vaš autentičan trag ne blijedi. Šta mu daje taj vječni sjaj?

“Beskompromisna posvećenost onome što smatram izvornom vrijednošću, život u trenutku vremena, neprekidna veza sa svijetom koji me okružuje, izbor sadržaja koji vodi ličnom i zajedničkom rastu. Biram put dobra i istine iako je često poguban. Najvažnije je da u mojim izborima nema kalkulacije i trikova. Nebitno je šta će javnost reći, važno je održati principe, ne popustiti pred zahtjevima pohlepe i požude. Drugačiji stav, bio bi gubitak neprocjenjivog života. U „instant svijetu“, kako ga nazivam, potrebno je očuvati vječne vrijednosti koje su van našeg postojanja, i onog drevnog i budućeg. Važno je razumjeti čovjeka, njegove želje, težnje, predvidjeti namjere. Treba osjećati prirodu i živjeti u skladu sa njom i univerzumom. Iako filozofi modernog vremena, panpshizam o “duši svijeta – animi mundi” odbacuju, ideja o zajedničkoj duši koja oživljava svijet, ponovo je potrebna prenaseljenoj planeti. U svom autorsko-enciklopedijskom djelu “Civilizacija i žena – Muška žena”, govorim o učenjima drevnih filozofa, o Njutnovoj tezi o živoj planeti koja diše, uzdiše i oboljeva, o posljednjim razmatranjima naučnika druge polovine 20.-og vijeka, kroz Gea Hipotezu. Materijalizam modernog vremena je razumijevanje kosmosa i čovjeka odbacio i posvađao svijet duha, duše i materije. Trudim se da, malim doprinosom, ovom zabludjelom svijetu povratim nadu i smisao”.

Svjedok ste vremena, promjena, sunovrata i pobjeda. Ništa vas nije zaustavilo. Šta je osnov vašeg trajanja i dosljednosti?

“Kada spoznate i analizirate društvo u kome živite, onda napravite odmak između sopstvenih uvjerenja i prolaznog sistema vrijednosti, što se odnosi i na politički i ekonomski poredak. Isto se treba postaviti i u odnosu na planetarne tokove. Treba se držati osnovnih pravila koja se, od samih početaka civilizacije, nisu promijenila i u kojima je sadržana mudrost data čovjeku. Ako ste pomodar a ne autentični mislilac, vaš život će se završiti na nivou ego gratifikacije. Živjećete bez izazova, zadovoljni malim postignućima, a svijet će prolaziti pored vas, dok vas sasvim ne prekrije novim stvarnostima. Tada nastupaju rana starost i brza smrt tijela i duše”.

Pokazali ste drugačije lice slave, tektonski promijenili muzičku istoriju ovih prostora, medija, svijesti publike. Istinom, identitetom, slobodom. Čime još?

“Uvijek napominjem da sam prva anti – zvijezda, mada to drugačije spolja izgleda. Stvaranje vještačkih zvijezda i idola je igra vještih manipulatora čovjekovim nagonima, zloupotreba instinkta. Moj „zvjezdani pravac“ se zasniva na održanju humanih vrijednosti, ljudskosti najšireg dijapazona, kroz poštovanje istine, pravde, morala, etike i prava na nesimulirano postojanje”.

Da li je breme integriteta i kredibiliteta vašeg imena i karijere, u nekim periodima, bilo preteško i za vas samu?

“Ako živite u sredini koja je spremna da vas fizički ukloni zbog različitosti u stavu i mišljenju, onda morate biti spremni na borbu do posljednjeg daha. Nema polovičnih istina, ni polovičnih rješenja, nema polovičnih heroja. Morate spavati sa mačem, a buditi se sa osmijehom. Kaže se, da nas život iskušava u skladu sa snagom koja nam je data, da nam ispostavlja zadake koje možemo izvršiti i izdržati. Često nismo svjesni snage, ni krhkosti svog bića. Kako pocijeniti gdje su granice? Ne morate prihvatati ograničenja koja društvo nameće, jer svaki je čovjek neka vrsta majstora za život! Neki, umjesto vjere u sebe, vjeruju nametnutim normama i one im oduzimaju snagu. Rekla sam u jednom intervjuu da „ako izaberemo put slobode, možemo biti sve“. Teško je živjeti u sredini koja se plaši da vam pruži podršku, iako zna da se borite za budućnost svakog pojedinca. Preko četrdeset godina živim sudbinu zabranjenog, napadanog, proganjanog, a ima tako malo hrabrih koji su stali u moju odbranu. Kada sazri trenutak, većina rado pozajmljuje moje ideje i postignuća, kako bi stekla poziciju moći”.

Šta, danas, potvrđuje istinitost riječi koje je o vama napisao Paulo Koeljo: “Ona ima nešto čemu sam se oduvijek divio kod ljudi: srce da sanja i hrabrost da snove pretvori u stvarnost.”?

“Oni koji imaju „srce da sanjaju i hrabrost da snove pretvore u stvarnost” nikada se ne mijenjaju. Ako još uvijek osjećate da snove pretačete u stvarnost, pripadate takvim ljudima. Ako ste sebe ostavili na nekoj dalekoj stanici prošlog života, pokušajte da se probudite. Ne živite za druge. To je zabluda. Za druge ne možete živjeti. Možete živjeti samo za sebe i pomagati drugima, tako što ćete postati „čovjek za divljenje”.