Muzika film i TV

Svaka šala ima svoju žrtvu

Rouan Atkinson

Rouan Atkinson, glumac koji je svijetu poklonio urnebesnog Mister Bina i Crnu Guju, nedavno se ponovo vratio na male ekrane, ovog puta u Netfliksovoj seriji “Man vs Bee”.

Glumac koji je poznat po tome da svoju privatnost drži daleko od očiju javnosti, ipak je pristao na intervju za Irish Times, gdje je govorio o svojim počecima, nezaboravnim ulogama, kao i planovima za budućnost.

Iako se, doduše kroz maglu, sjeća da je zasmijavao svoje drugare iz razreda, svoj potpuni humoristični potencijal otkrio je sedamdesetih, kada je počeo da radi sa Ričardom Kertisem u čuvenoj grupi komičara “Oxford Revue”.

“Nikad nisam tvrdio da sam dobar u komediji. Bio sam uspješan u mnogim oblastima, tako što sam se trudio. Protokom vremena, počnete da shvatate da možda znate više o tome od drugih ljudi. Ne analiziram to u akademskom smislu. Ne pišem naučne radove o tome. To je samo instinkt, zar ne? To je jedini savjet koji sam ikad dobio od urednika BBC: ‘Prati svoj instinkt’, što je pretpostavljam dobar savjet za sve. Pogledate repliku koja je napisana, dobijete ideju i pomislite: ‘Imam li osjećaj da je to… smiješno?’ Ako imam, pokušaću da je stavim u scenario. Učiniću je dijelom skeča, dijelom scene u filmu”, ispričao je legenrdarni glumac.

“Mister Bin je moje prirodno stanje”

Malo je poznato da je njegov najpoznatiji lik – Mister Bin – zapravo nastao u “Oxford Revue” i svoj pozorišni život započeo još sedamdesetih.

“Ričard i ja stvorili smo Bina, mada mu još nismo dali ime, kada smo bili na probi krajem sezone 1979. Oduvijek sam bio inspirisan francuskim komičarem Žakom Tatijem. Volio sam njegov stil komedije, te situacije koje potpuno vizuelno evoluiraju, a da niko ništa i ne kaže, pa sam rekao: ‘Zašto ne bismo napravili neke skečeve bez riječi?’ Mislim da je prvi bio skeč u crkvi kad lik u crkvi ne može da ostane budan, zato što je služba tako dosadna. U isto vrijeme osmislili smo skeč presvlačenja u kupaće gaće na plaži i odmah smo ga izveli u pozorištu”, prisjetio se Atkinson.

Upitan da li se osjeća kao lik Mister Bina, odgovara da je to nekad njegovo prirodno stanje.

“Čudna stvar s njim je što nije stvoren. To je samo osoba koja ja postanem kada sam uskraćen za riječi da se izrazim. Kada moram da se izrazim vizuelno, postajem verzija Mister Bina”, kaže komičar.

“Crna Guja ima prefinjeniju publiku”

Edmund Crna Guja, još jedna ličnost sa kojim se Atkinson najčešće povezuje, potpuno je različit od Bina.

“Volim vrcavi cinizam Crne Guje. On je imao mnogo prefinjeniju publiku. Mister Bina nisu voljeli poznavaoci komedije. Mislili su da je to glupost, dječja zabava, da nije za njih. Crna Guja je više verbalan i više predstavlja britansku tradiciju. Ali obojica su se, ja mislim, zadržali. Obojica traju. Iznenađen sam, naročito za Crnu Guju, što mi prilaze 12-godišnjaci i kažu da su ga tek otkrili. A ja se mislim: ‘Zakasnili ste'”, kaže Atkinson.

Na čiji račun smijemo da se šalimo?

Upitan gdje su korijeni njegove komedije, Rouan navodi Džona Kliza, jednog od tvoraca legendarnih Pajtonovaca, s kojim dijeli ljubav prema ismijavanju određenog tipa arhaičnih britanskih autoriteta.

“Ono što dijelimo su Anglikanska crkva, aristokratija i vojska. To su tri stuba staromodnog britanskog establišmenta o kom smo obožavali da smišljamo šale i nastavili da to radimo i u satiričnom šou ‘Not the Nine O’Clock News’. Ove tri stvari su u svom zalasku. Ako je naš pokret trebalo da bude revolucionaran i ismijava apsurdre, inkonzistentnosti i zatvorenosti ljudi iz establišmenta, onda smo na mnogo načina uspjeli, jer su ti ljudi postali prevaziđeni i skrajnuti”, kaže Atkinson.

Ipak, posljednjih godina primjećuje “uspon sasvim drugog oblika establišmenta” – kulture otkazivanja.

“Djeluje mi da je posao komedije da vrijeđa ili da ima potencijal da vrijeđa i ne može joj se oduzeti taj potencijal. Svaka šala ima svoju žrtvu – to je definicija šale”, kaže komičar.

Zar zadatak komedije nije da napada autoritete, umjesto onih koji nemaju nikakvu moć?

“Mislim da moramo da budemo vrlo, vrlo oprezni po pitanju toga o čemu smijemo da se šalimo. Zar baš uvijek moramo da udaramo na one koji su gore? Stvarno? Šta ako postoji neko ko je izuzetno arogantan, agresivan, pun sebe, ali je niže na društvenoj ljestvici? Nisu svi u parlametnu ili dio monarhije. Postoji mnogo onih koji su puni sebe, a na nižim su staležima, koji takođe zaslužuju da ih dotaknemo. U istinski slobodnom društvu, trebalo bi da vam je dozvoljeno da se šalite o apsolutno bilo čemu”, smatra Atkinson.

Send this to a friend