Kada neko pomene Tanju Banjanin, prva asocijacija je moćan vokal koji je teško zaboraviti uprkos činjenici da je dugo nismo vidjeli na muzičkoj sceni. Oni mlađi, rođeni devedesetih godina prošlog vijeka, kada je ona bila u samom vrhu pop muzike, imaće priliku da se uvjere u to u nedjelju, u novom šou-programu “Luda noć” na RTS 1, posvećenom kvalitetnoj pop muzici stvaranoj u proteklih nekoliko decenija.
“To je prava televizija i prava emisija u kojoj se mi, muzičari i pjevači, osjećamo baš kako treba dok radimo svoj posao”, kaže Tanja za “Novosti”.
“U emisiji sam dio ekipe koja se takmiči protiv drugog tima. Svi smo pjevali stare hitove i divno se zabavljali”.
Snimanje je veoma obradovalo Tanju, jer tvrdi da osim RTS emisije “Tri boje zvuka”, u kojoj je već gostovala, ona nema gdje da predstavi svoju muziku, pa je zato njen prošlogodišnji singl “Ljubav se umorila” prošao gotovo nezapaženo. Jasno je, nameće se pitanje da li se novom pjesmom vraća na muzičku scenu.
“Pitaju me to svi, a ja kada gledam iz svoje perspektive, nikada nigdje nisam ni odlazila, tu sam pa sam tu, ali u nekom svom tempu”, iskrena je pjevačica.
“Takva je moja karijera, ali je definitivno dugogodišnja”.
Pošto je diplomirani pravnik, od početka balansira između prava i muzike, pa i dok je bila aktivna na sceni, bila je zaposlena u Sekretarijatu za kulturu Vlade Vojvodine, gdje je danas pomoćnik sekretara. Rodila je dvoje djece u dva braka, o kojima ne krije da su propali, ali naglašava da su prošlost. Od muzike ne odustaje, ali joj tempo života ne dozvoljava da joj se u potpunosti posveti:
“Iskreno, stalno planiram da se vratim na scenu, ali očigledno je da nedovoljno radim na tome. Na poslu sam od osam do četiri, pa dođem kući gdje me čekaju djeca, kuvanje, pranje i ostale uobičajene obaveze i tako je i moj pjevački posao ostao po strani. Ne krećem se među ljudima, ne idem u medije, morala bih na tome da poradim, ali nikako da se na to fokusiram. Imam pravolinijski kurs u karijeri, ali ponekad mi se čini da sam se pogubila, u smislu da ne znam odakle da počnem. Imam bend godinama, spremni smo uvijek, ali nekako nemam gdje da predstavim svoju muziku. Ne vidim dovoljno kvalitetnih emisija”.
Nije Tanja prihvatila ni društvene mreže kao način komunikacije sa publikom, kaže da ni tu ne prima baš svakoga. Ipak, kada god da odluči da se vrati na scenu i zapjeva, glas joj je viza za uspjeh.
“To je konstanta, kvalitet, i tu nema mnogo filozofije. Iako zvuči arogantno, upravo na svoj glas i računam. Potpuno sam svjesna da kada stanem na binu i zapjevam, nije pristojno reći, ali sve ostalo pada u sjenku. Kako ko izgleda, manje je bitno. Sa glasom ne radim ništa specijalno, ne brinem o njemu, on brine o meni, a dok pjevam, ja se regenerišem. Zaista, fizički ozdravim, ne pričam simbolički”.
OSTALA BEZ CIPELA NA BINI
NA koncertu “U inat 75”, koji je u maju organizovao kompozitor Kornelije Bata Kovač, Tanja je izvodila njegovu čuvenu numeru “Zlatni dan”. Međutim, dogodio joj se peh:
“Nema gdje nisam pjevala i nikada nigdje mi se štikla nije zaglavila na bini. To mi prvi put dogodilo baš na sceni Narodnog pozorišta, na koju sam tada prvi put stala. Spontano sam i šarmantno to izvela, nekako prirodno – izula sam se i nastavila da pjevam. Ljudi to vole, vole kada je prirodno, iako smo okruženi vještacima. Na kraju je ispalo simpatično kako sam se snašla, a Kornelije nije ni primijetio borbu žene i cipele na bini”.
Ja je se sjecam sa izbora za pjesmu za Evroviziju 2006. kad Flamingosi nijesu pobijedili… Bila je clan zirija. Majko mila, kako je tad castila Crnu Goru… Zasluzila je da je sad spominjemo, dajemo joj prostora u medijima i pratimo obavezno taj sou… samo zbog nje.
Koja si pa ti?