Muzika film i TV

Televizija je postala leglo novih zvijezda, političara i rijaliti idiota

Posljednji, i ujedno 15. koncert u sklopu ovogodišnjeg festivala Nikšićko Rocks Garden fest 2017, zakazan je za preksjutra, 25. oktobar, kada će u kafe baru Berlin u Podgorici nastupiti kultni beogradski pank-rok sastav Dža ili Bu, sa početkom od 22 časa. Ulaz je besplatan.

Tim povodom, fronten kultnog benda Nebojša Simeunović, za Dnevne novine priča o posljednjem izdanju “Sedma sila”, tridesetogodišnjem jubileju, kao i stanju na regionalnoj muzičkoj sceni.

Album “Sedma sila” dobio je priznanja publike i kritičara, napunio godinu i obilježen je sa nekoliko spotova. Šta su najupečatljiviji momenti u vezi sa ovim izdanjem, komentari i recenzije i kako ste na kraju zadovoljni prijemom novog materijala?

“Šta reći više osim toga da imamo album godine i singl godine 2016. Ova dupla kruna je kruna našeg tridesetogodišnjeg rada. Album “Sedma sila” je muzički nastavak prethodnog albuma “Kukovo leto” i predstavlja povratak našem bazičnom zvuku s početka devedesetih. Na dva albuma prije ovih imali smo dosta eksperimenata sa elektronikom, industrial zvukom i metalom što nije baš bilo mnogo prihvaćeno od šire mase, osim od strane malog broja naših vjernih fanova. Na sedmoj sili smo imali dosta gostiju, a tu bih izdvojio Nikolu Vranjkovića (ex Blockout) u pjesmi “Crno sunce”, Zorana Marinkovića (Bjesovi) u pjesmi “Pomozi mi” kao i bend crnogorski bend Autogeni Trening”.

Tokom ove godine aktuelna je bila priča o cenzuri pjesme “Diktatore”, ali i mnogim drugim gušenjima slobode. Da li rokenrol i dalje ima snage da pokida lance koji regionalna diktatura nameće?

“Muzika kakva je rokenrol uvijek će pokretati ljude da razmišljaju o sistemu u kome žive. Za mene je ona uvijek bila ventil kroz koji sam izbacivao svoj bijes prema potpuno poremećenom sistemu vrijednosti u kome svi živimo, prema sistemu u kome je manipulacija ljudima osnova svega. Politika, laž i prevara su postale najveći biznis, a ostvaruju se uz pomoć sve većeg zaglupljivanja ljudi. Rokenrol je tu da nas barem malo pokrene u pravcu razmišljanja o tome šta je zapravo istina, jer istina u medijima ili ne postoji ili je uslovljena nekim prljavim pozadinskim ciljem. Da, bio sam uhapšen i optužen za visokotehnološki kriminal i pjesma “Diktatore” je u momentu izletjela iz mene. U tom trenutku album je već bio gotov i trebalo je da ide u štampu, ali smo ipak odlučili da malo sačekamo, pa smo je odmah snimili i ubacili. Sve smo uradili u tri dana, od snimanja i produkcije do spota koji smo snimili u našoj prostoriji za vježbanje. Pjesma je iste noći kada je objavljena dostigla 100.000 gledanja. “Diktatore” nije pjesma posvećena jednom diktatoru. To je pjesma posvećena svim diktatorima na Balkanu, a ima ih mnogo. Ubrzo poslije toga počele su zabrane koncerata i otkazivanja festivala. Mnogo nas je koštalo, ali smo i mnogo dobili. Dobili smo na onom dobrom osjećaju da radiš pravu stvar, a tu novac nikad nije bio bitan. Tako je uvijek u rokenrolu”.

S obzirom na to da slavite 30 godina postojanja benda, proživjeli ste veliki broj promjena vlasti. Kako biste povukli paralelu između SFRJ, SRJ i današnjeg stanja?

“Rekao bih da se stanje nije mnogo promijenilo. Štaviše, po pitanju cenzure slobodne misli, stanje je lošije nego ikada”.

Nedavno je jedan stariji muzički novinar rekao da je “muzika nešto što je postojalo u dvadesetom vijeku” i da od muzičke industrije nije ostalo ništa. Kako demantovati ovu izjavu?

“Muzika nije nestala već je samo promijenila svoj oblik u skladu s vremenom. Muzička industrija se prilagodila tome i to na zapadu jako lijepo funkcioniše. Nažalost, to ovdje nije zakonski riješeno i prolazi kroz crne tokove gdje pojedinci profitiraju, a muzičari preživljavaju radeći neki posao i baveći se muzikom kao hobijem”.

Osim stalnih koncertnih aktivnosti, na čemu trenutno radite, da li se priprema novi materijal ili će biti još spotova sa aktuelnog albuma?

“Stalno smo u studiju i radimo na novim pjesmama. U procesu montaže nalazi se spot za pjesmu “Pomozi mi” pjesme u kojoj smo kao gosta imali Zorana Marinkovića iz grupe Bjesovi. Radim ga uz pomoć 2D animacije koja će uz još neke grafičke momente spotu dati izgled stripa. Ovo zahtijeva puno strpljenja i vremena pa se zbog toga motaža razvukla na mjesece i mjesece rada. Poslije ovoga ideja je i da se sa ovog albuma ekranizuje i pjesma “Ne prodajem”.

Veliki broj bendova iz vaše zemlje se žali da i pored dosta novog materijala ne mogu da dobiju ni pet minuta na televizijama sa nacionalnom frekvencijom za promociju istog. Da li postoje neki zajednički pokreti, dogovori ili bilo kakvo agitovanje bendova na “glavaše” kojim bi se ovaj trend izmijenio?

“Nemam informacije o bilo kakvoj inicijativi i borbi po tom pitanju. Mislim da se to može rij ešiti samo zakonski. U Francuskoj npr. postoji jasan zakon o tome šta i koliko se mora emitovati. U ovom zakonu se tačno propisuje koliko treba emitovati domaću muziku, koliko koji žanr, koliko novu muziku. To je jako produktivno jer tjera autore da stalno rade nešto novo, a samim tim pokreće i čitavu muzičku industriju. Ovdje i ako imaš radio stanice koje puštaju rokenrol one puštaju samo hitove od prije 30 i više godina, pa tako nema nikakvog podsticaja za dalji razvoj muzičkog biznisa. Ovo je dobro samo radio stanicama i nikom više. Televizija je priča za sebe i postala je leglo novih zvijezda…političara i rijaliti idiota”.

Šta obećavate publici koja će doći na svirku u Podgorici?

“Obećavamo kao i uvijek energičnu i iskrenu svirku. Pozivamo sve koje nas do sada nisu vidjeli da dođu na koncert u Podgorici i sa nama proslave naš trideseti rođendan”.

Send this to a friend