Frontmen grupe Galija, Nenad Milosavljević, iza osmijeha krije tužnu životnu priču. Čuveni muzičar djetinjstvo je proveo u gipsanom koritu zbog teške povrede kičme.
“Pao sam s hoklice i udario u ivicu oštrog limenog lavaboa. Zbog tog pada sam narednih pet godina proveo u bolničkom krevetu u Rovinju. Jedino se tamo liječila ta tuberkuloza kičme. Proveo sam djetinjstvo u gipsanom koritu. Danju su me okretali na leđa, a noću na stomak, pa su mi jedina dostupna čula bili sluh i vid. Uslovi i ponašanje osoblja bili su surovi. Spas mi je donosila muzika. Volio sam da pjevam, to je bila moja jedina zabava u krevetu. Najsrećniji sam bio kad su nam donijeli mali, braon radio”, priča Neša i dodaje da na svoju povredu ipak ne gleda kao na nesreću:
“Smatram da je to privilegija… Biti u prilici da živiš nekim drugačijim životom. Razvio sam neke posebne receptore, osjećaje. Siguran sam da danas ne bih bio ovako senzibilan da mi se to nije desilo. Jer kad ste prikovani za krevet, druga čula se razvijaju. Ti osjećaji mi danas ozbiljno služe u shvatanju muzike”.
Nenad priznaje da mu je nakon oporavka bilo teško da se socijalizuje.
“Pravi osjećaj fizičke slobode osjetio sam tek u petom razredu, kad su mi skinuli mider. Svako dijete koje je na neki način drugačije podložno je surovostima djetinjstva. Djeca su inače surova, ne zato što su zla, već jednostavna i neuka. Roditelji to treba da hendluju. Prirodno je da sam doživljavao neke stvari u ranom djetinjstvu, ali to vas nauči da budete jači”, poručuje muzičar.
