Tužan kraj karijere Lazara Ristovskog

Lazar Ristovski je prošle godine javno i dosta vatreno podržao Aleksandra Vučića. Malo poslije toga, Aleksandar Vučić je, ne baš tako javno ali, pretpostavljamo, ništa manje vatreno, popričao sa ljudima iz RTS-a i došli su do “zajedničkog zaključka” da RTS mora da stane iza novog projekta Lazara Ristovskog. Na pitanje da li su te dvije stvari povezane i da li bi do ovog drugog razgovora uopšte došlo da nije bilo one prve podrške, Ristovski ima jasan odgovor – da nje bilo Vučića, ne bi bilo ni filma čije je snimanje upravo završeno.

Poznati glumac, režiser i producent gostovao je na Prvoj televiziji povodom kraja snimanja filma i serijala o kralju Petru Prvom. On je, zajedno sa svojim sinom Petrom, koji je režirao film, govorio o tome kako je “sedam gladnih godina” prošlo od trenutka kada je dobio ideju za ovaj projekat, do današnjeg dana, kada je sve gotovo i skoro pa spremno za novembarsku premijeru. Ipak, jasno vam je da priča sa Lazarom Ristovskim ovih dana ne može da prođe bez – Aleksandra Vučića. Govoreći o tome kako mu je država dala veliku podršku u ovom projektu i kako, bez te podrške, ovakav projekat ne bi bio ni moguć, Ristovski je objasnio kako sam Vučić “na neki način” stoji iz filma o kralju Petru Prvom, što je navelo Natašu Miljković na logično pitanje.

“Vi ste rekli da, da nije bilo Aleksandra Vučića, ne bi bilo ni ovog filma, ali kakve je to onda poruka mladim rediteljima koji sanjaju velike snove, da moraju da imaju podršku države, a pritom ste vi prethodno podržali istog tog predsjednika države… Da li mora da umjetnst prvo podrži državu da bi dobila tu podršku? Da li biste dobili tu podršku da niste…”, postavila je Miljković pitanje koje, u suštini, ni ne zahtijeva odgovor, već je sasvim dovoljno samo po sebi.

Ali odgovor je stigao. I to kakav.

Jer, kako Ristovski sam kaže, ta “podrška države” se svodi na jedan razgovor – između Vučića lično i ljudi iz RTS-a. Naime, Ristovski je prvi novac za projekat dobio na konkursu i naglašava da je to bilo legalno, ali to jednostavno nije bilo dovoljno sredstava da se napravi tako veliki poduhvat. Tu je na scenu stupio predsjednik svih građana.

“Kad kažem podrška predsjednika Vučića, nije on došao i dao mi pare, nego je u razgovorima sa RTS-om došlo dotle da RTS mora da stane iza toga”, otkrio je Ristovski, ne trepnuvši. Poslije tog razgovora, umjetnik koji je podržao Vučića je dobio podršku RTS-a i sva sredstva koja su mu potrebna, kao i punu podršku vojske, policije i ostalih državnih organa. Kako kaže naš narod – lijepa riječ i gvozdena vrata otvara.

Nije nikakva novost da Ristovski, kojeg će publika u novom filmu gledati kao glumca i producenta, ima sumanutu podršku države, do te mjere, da je Gradsko vijeće Čačka izdvojilo miilon dinara za kupovinu karata za ovaj film u pretprodaji i to još u julu, prije nego što je film uopšte snimljen. Kako je Danas pisao, Čačak nije jedina opština, a neki izvori tvrde da su gradonačelnici i predsjednci opština dobili “direktivu” da na vrijeme nabave karte. Možemo samo da pretpostavimo da je i sa njima neko popričao, kao sa RTS-om.

Isto tako, nije tajna da je Srbija odavno postala država u kojoj se sve rješava razgovorom u četiri oka, mimo svih zakona i pravila, baš kao što su nas mafijaški filmovi učili. I da je, kad se određuje ko će imati koristi od tih razgovora, najmanje bitan talenat i trud, a daleko je važnije šta ste zaokružili na glasanju. Ali, onog trenutka kada zemlja u kojoj živiš počne više da liči na neki bezvezni nastavak “Kuma” nego na uređenu državu koja zapravo njeguje demokratiju, kulturu i svima daje iste šanse, to je trenutak kad shvatiš da su stvari otišle predaleko.

Da se razumijemo, država treba i MORA da podrži umjetnost i umjetnike, ali ne samo one koji zauzvrat podržavaju državni vrh, niti bi to ikada i igdje trebalo da bude preduslov. Nažalost, danas je takva situacija da riječi koje je isti ovaj Lazar Ristovski pjevao 2011. godine u filmu “Bijeli lavovi” (kada je javno podržavao one koji si tada bili na vlasti i suprotstavljao se ovima koji su danas na vlasti) – zvoni zvono uzbune i niko nas ne je*e – odzvanjaju posebno bolno.

Ristovski je objasnio da je ovaj film kruna, a vjerovatno i kraj njegove karijere, jer poslije toga ne zna šta bi i kako dalje radio. Ako je to istina, biće to jedan zaista tužan kraj, inače lijepe karijere – ukaljan politikom, umjesto da blista kao što je trebalo.