Jugoslavija nije preživjela, ali jeste JU grupa. Porodica Jelić još praši i širom prostora koji je nekada ta država zauzimala. Žilav je taj rokenrol. Žiku, najstarijeg člana, udarala je struja na bini, padao je sa motora… ali on i dalje dodaje gas.
Jedna strofa pjesme legendarne grupe glasi: “Ma, da si i Merilin Monro, ne bi mi prijala sad, na 35 stepeni želim hlad!”
“Ljeto je počelo malo varljivo, ali kažu da će biti sve toplije, tako da će i ova pjesma naći svoje mjesto”, kaže Žika.
Vaš bend ni ljeti ne popušta.
“Davno smo prestali da izazivamo sudbinu jesenjih i pogotovo zimskih dana, ne samo zbog putovanja. Ljeto je najidealniji period za naše nastupe i koncerte”.
I dalje na svirke idete kombijem, a ponekad na motorima?
“Kada je bliže i kada je lijepo vrijeme uzjašemo motore, ali na dalja putovanja putujemo kombijem”.
Više od pola vijeka ste u rokenrolu. Da li ste se umorili?
“U našoj grupi umor se ne pominje. I dalje se radujemo svakom putovanju i svakom koncertu, upoznavanju novih ljudi i sretanju sa starim prijateljima”.
Nekada je rokenrol “igrala cijela Jugoslavija”. Kako vam se to danas čini?
“Isto tako, samo što je on danas rasparčan po bivšim jugoslovenskim republikama”.
Neki kažu da je rokenrol u krizi.
“Ima i toga, ali rokenrol je žilavi muzički pravac, zahvaljujući velikom broju festivala širom bivše Jugoslavije, koji su u rok fazonu”.
Da li pripremate nešto novo za vašu publiku?
“Već razmišljamo o novom materijalu. Ja sam za to da to bude CD sa više pjesama, pa da slušaoci izaberu onu što će im biti hit”.
