Kako je Gospodar prstenova postao omiljena filmska trilogija

Začetnik moderne epske fantastike, Džon R. R. Tolkin, sredinom pedesetih godina 20. vijeka objavljuje djelo prema kom je, zahvaljujući Piteru Džeksonu, snimljen i film “Gospodar prstenova”, piše sajt Kultiviši se.

Mnogim ljubiteljima epske fantastike “Gospodar prstenova” je postao omiljeno žanrovsko filmsko ostvarenje. Iako epska fantastika predstavlja specifičan žanr koji možda nema veliku publiku, ova trilogija je često svrstana na liste najboljih filmskih ostvarenja.

Šta je to što gledaoce privlači Gospodaru prstenova?

Istrajnost kao stanje duha

Frodo Bagins je hobit koji nije zainteresovan za pustolovine. Ipak, on rizikuje svoj život noseći prsten u Mordor, a to nas dovodi do pitanja – da li ljudi uvijek rade ono što žele ili nekada rade i ono što moraju?

Prsten će, ukoliko dospije u Sauronove ruke, značiti pobjedu tame. Iako malen, on prijeti da ugrozi čitavo čovječanstvo.

Frodo Bagins je odabran da ponese taj ogroman teret jer moć prstena neće djelovati na njega onako kako bi djelovala na neko drugo biće. Biti istrajan znači opstati koliko god bilo teško ili se činilo nemogućim.

Ako je odustajanje od uništavanja prstena značilo da će Gandalf biti razočaran i da će Semova žrtva izblijedjeti, Frodo nije želio da u tome učestvuje.

Gospodar prstenova pokazuje da je ponekad teško raditi ono zbog čega drugi u nas vjeruju. Zato je „moraš“ i „treba“ bolje zameniti nekim drugim riječima, poput „možeš“ i „želiš“.

Opasnije je razočaranje u samog sebe od bilo koje druge vrste razočaranja.

Sukob dobra i zla i prelazak na mračnu stranu

U kinematografiji je dobro često simbolički prikazano kao nešto beijlo i čisto, a zlo kao mračno i blisko smrti. Međutim, Gospodar prstenova je uspio da nam pokaže da nešto što bi trebalo da bude na strani dobra, u svojoj bijeloj odori, vrlo lako može da zauzme mjesto na zloj strani.

Saruman, najmoćniji od petorice čarobnjaka, trebalo bi da štiti čovječanstvo i suprotstavlja se zlu – ali on je njegov sljedbenik.

Kako je moguće da neko odbaci ideale i okrene se potpunoj suprotnosti?

Tolkinov izmišljeni sijvet ima mnogo više sličnosti sa savremenim društvom nego što bi vješti izbjegavači epske fantastike mogli i da pretpostave. Svjedoci smo da se svakodnevno dešavaju različite neočekivane promjene koje dovode do problema, bilo da se radi o sportu, politici ili nečemu trećem.

Iako je najmoćniji čarobnjak, Saruman će prelaskom na Sauronovu stranu dobiti još veću moć od one koju trenutno posjeduje. Spreman je na taj potez, čak i po cenu toga da večno ostane obilježen kao neko ko je podržao zlo koje bi trebalo poraziti.

Sa druge strane, iskonska borba dobra i zla simbolično prikazana kroz sukob Vilenjaka i Ljudi sa Orcima takođe je jedan od načina za direktno razdvajanje mračne i svijetle strane.

Orci su nekada bili vilenjaci, koji su mučeni i pretvarani u robove. Postali su onaj oblik života koji prijeti da zavlada svijetom ukoliko prsten dospije do Saurona, a njihov demonski izgled označava da pripadaju zlu. Međutim, Orci su nekada bili vilenjaci, ali došlo je do preokreta. Bitno je ko su Orci sada.

Ko je, zaista, Gospodar prstenova?

U suštini, naziv bi trebalo da se odnosi samo na Saurona koji želi da najmoćniji prsten ima uz sebe kako bi povratio svoju davno izgubljenu moć. Međutim, da li bi se moglo govoriti o nekoliko različitih gospodara kroz čije je ruke prsten prošao? Kakav uticaj prsten ima na one koji nijesu Sauron?

Jedinstveni prsten ili Prsten moći je stvorio sam Sauron i u njemu se nalazi izvor njegove snage.

On je dosta sličan Voldemorovim horkruksima u kojima je smeštena njegova duša. Na taj način, posjedovanje prstena omogućava Sauronu da večno vlada. Međutim, pored činjenice da je Prsten simbol Sauronove moći, on je istovremeno i simbol njegove propasti jer bi njegovo uništenje značilo i kraj tame.

Vilenjačkim slovima, ali na crnom jeziku Mordora, na prstenu je uklesano:

“Jedan prsten da svima gospodari, jedan da za svima seže, jedan prsten da sve okupi i u tami ih sveže”.

Jedinistveni je na svom putu prošao kroz ruke različitih bića.

Moć prstena je budila zlo u onome ko je njegov trenutni gospodar – zdrave umove ovaj prsten pretvara u zle i opsjednute.

Najbolji primjer je Smigol koji je zbog prevelikog uticaja koji je prsten izvršio na njega ubio svog rođaka i pretvorio se u Goluma, čudno stvorenje koje živi na vlažnim, močvarnim mjestima. Golumova opsjednutost prstenom je prikazana kao šizofrenost i depresivnost i pokazuje dokle može da dovede opsjednutost nečim.

Prsten je zapravo zagorčao Golumov život sa samim sobom.

Moć i snaga Jedinstvenog naročito veliki uticaj ima na Ljude i to na one koji mu se ne umiju oduprijeti. Obično privlači one koji sanjaju o moći, o slavi, o tome da izbjegnu razočaranje, kao što je to slučaj sa Isildurom i Boromirom.

Prsten je naročito opasan za čarobnjake i to je jedan od razloga zašto Gandalf nije želio da nosi prsten u Mordor nego je to povjerio Frodu.

Takođe, potajna želja za moći dovela je do nastanka Nazgula. U pitanju su utvare koje, prevarene od strane Sauorna, žive poput sjenke i pokušavaju da povrate prsten. On bi im omogućio moć zbog koje su Sauronu žrtvovali svoj ljudski oblik.

Nazgule često upoređuju sa lakomim ljudima koji žele da ostvare svoje ciljeve ne vodeći računa o mogućim posljedicama.

Tako da je “Gospodar prstenova” čisti dokaz da fikcija nekad može vrlo vjerno da pokaže kakav je svijet u kome živimo.

Svaki izmišljeni svijet je, naposletku, samo posljedica mnogobrojnih paralela sa stvarnošću.