Drugo izdanje Festivala kulture Zabjelo počinje večeras, a prvi bend koji će zakoračiti na binu stadiona “Nikola Šćepović” biće Kanda, Kodža i Nebojša (KKN) negdje oko 20 časova.
KKN ne treba posebno predstavljati nigdje na prostoru bivše Jugoslavije, pošto je zapisano i u kamenu da je riječ o jednom od najuticajnijih bendova u domenu rokenrol kulture.
Postava predvođena Oliverom Nektarijevićem u Podgoricu stiže u idealnom trenutku – KKN je obilježio (prvih) 30 godina postojanja, nedavno nam je sa Malte poslao razglednicu u vidu spota za pjesmu “Odnose me”, a sve glasnije odjekuje “Beton”, prošlogodišnje-deveto studijsko izdanje muzičara.
Gitarista Nenad Pejović u ime KKN-a crnogorskoj publici i bazi poštovalaca benda poručuje da na Zabjelo dolaze u sviračkom raspoloženju, kao i uvijek.
“Obilježavanje jubileja benda 2020. je bilo prilagođeno pandemijskim okolnostima, objavili smo te godine dvostruki retrospektivni album ‘Popis’, kasnije smo odsvirali nekolicinu koncerata koji su imali rođendanski karakter, a posljednjih godinu na nastupima predstavljamo ‘Beton’ i drago nam je ako je album dobro odjeknuo”, ističe Pejović za CdM, podstaknut našom informacijom da se “Beton” i te kako dobro “primio” u Crnoj Gori.
Biografski podaci nam kazuju da se u tih 30 godina zbilo toliko toga u taboru benda – bezbroj koncerata, devet albuma, dva koncertna izdanja…
Ne računajući te opipljive materijale, uvijek je lijepo zakopati i van polja statistike i pronaći glavu i rep.
Za KKN je od starta među idejama vodiljama bila misao o poletu, energiji, entuzijazmu, slanju važnih poruka.
Uprkos svim nedaćama i stranputicama na koje je bend u međuvremenu nailazio, da li su te ideje sačuvane i neokrnjene?
“Čini mi se da je odnos prema muzici ostao isti. Za mene je ona bila i ostala nezamjenljiv vid saznanja svijeta, pa zbog toga nisam ni imao neki osjećaj da treba da čuvam svirački elan od svega lošeg što nas okružuje. I to se sve može čuti na dosada objavljenim pločama, kao i na svakom našem koncertu”, napominje gitarista.
“Beton”, kako su nas informisali iz izdavačke kuće Mascom, proglašen je za jedno od najboljih rok izdanja u prošloj godini – i u Srbiji i u regionu.
Objavljen je prije nekih sedam mjeseci, podsjeća Pejović, a sa puno strana su u međuvremenu dobili pozitivne reakcije i dobijaju ih i dalje.
“Vrijeme se ubrzava, ranije je trebalo nekoliko godina da bi album ili neka pjesma zaživjeli, sada to nije slučaj, nove pjesme su odlično prihvaćene i vjerovatno da smo i sa novim albumom uspjeli da dođemo do ljudi kojima nismo ranije bili pretjerano zanimljivi. Meni to uvijek potvrđuje činjenicu da gitarska muzika ne samo da nije stvar prošlosti u koju se stalno gura, već da postoji i dalje glad za dobrim rifom ili solom”, brani Pejović one kojima pripada.
Izdavači su primijetili da na albumu provijava osjećaj slobode i rasterećenosti. Toga nam danas zaista fali više nego ikada.
Šta još treba da nas lupi po glavi pa da shvatimo da bez slobode nemamo kud?
Da li smo se previše prilagodili životu u kavezu, pa nam potpuna sloboda nekako ostaje nedokučiva i daleka?
“Sloboda je u duši, o duši se razmišlja u poeziji ili filozofiji, a te oblasti su daleke i nedokučive takozvanoj većini”, odgovara Pejović.
“XX vijek je bio, između ostalog, vijek logora i teških ograničenja ljudskih sloboda. Srbija 90-ih nije bila Aušvic, ali nikakve veze nije imala sa Diznilendom i rekao bih da od tada kreće normalizacija agresivnosti i nasilja koja dobro prijanja uz autoritarni tip ličnosti koji kod nas preovlađuje. Pa smo onda ušli u XXI vijek, vijek straha, a strah konzervira postojeće modele ponašanja. I koliko god sve to traje i iscrpljuje, na duge staze gledano mi kao ljudi zaslužujemo slobodu od straha i slobodu da rastemo, jer ne možete prisiliti sve ljude da prihvate horor kao modus vivendi i da se prilagode životu u antiutopiji”, poentira Pejović.
Na velikom slavljeničkom koncertu u Beogradu (Bašta KST-a) KKN je ugostio crnogorski bend Parampaščad, što je potez vrijedan pažnje, imajući u vidu da su to još svježi momci, da im svaki minut na velikim binama znači u nastavku karijere.
Uz pohvale na račun ekipe iz Spuža, Pejović dodaje da je onim iskusnijim u svijetu rokenrola uvijek drago kada čuju neku novu snagu, a KKN im nikada nije okrenuo leđa.
“Svaka čast Parampaščadi, sami su se organizovali, doputovali, ostavili dobar utisak te večeri i nenametljivo je upotpunili. Kod nas se uvijek puno sviralo, tako je i danas i drago nam je, a vjerujem i drugovima i drugaricama iz generacije, kada čujemo neku novu, dobro zaokruženu estetiku. U proteklih dvadesetak godina imali smo na desetine, ako ne i stotine predgrupa na svirkama i među nekim od njih se sigurno krije odgovor na vaše pitanje”, zapaža Pejović.
U brojnim intervjuima Pejović i Oliver, kao oni koji su najčešće sa mikrofonom u ruci, ispred KKN-a ističu kako bi voljeli da njihova muzika i poruke pjesama navedu ljude na razmišljanje.
U nekom žargonskom prevodu, rekli bismo – da ljudi uključe mozak, a isključe ekran.
Sigurno će i na Zabjelu biti uočljivo da su članovi KKN-a i nakon 30 godina vrlo radosni zbog stvaranja nove muzike, njenog izvođenja i upoznavanja neke nove baze slušalaca.
A o čemu to Nenad, Oliver i družina razmišljaju kada izađu na binu, kada ispred sebe vide one kojima je KKN mnogo više od benda?
“Jedan naš stariji kolega je rekao da kada sviraš – ne misliš. Misao može samo da omete ono što cijelim bićem saopštavaš dok sviraš. Na kraju svirke, kad vidim sve te oči uprte u nas, mogu samo da konstatujem da je dobro što smo živi i što možemo da se radujemo, muzici i jedni drugima”, zaključuje Pejović, jedan od onih koji će večeras na Zabjelu disati slobodan vazduh.
Danilo Brajković
