Život ga je tukao, ali Bajova pjesma nije utihnula: Pobijedio sam najvećeg neprijatelja – samog sebe

Da je čovjek sam sebi najveći neprijatelj svako od nas osjetio je na koži makar jednom u životu, a Milenko Jovanović Bajo (55) iz Danilovgrada, pjevač, gitarista i istinski skriveni zaljubljenik u muziku, sa tim teretom na plećima živi već decenijama.

Život ga, najblaže moguće rečeno, nije mazio – suočio se sa alkoholizmom, godinama vodio žestoku bitku kako bi eliminisao taj problem i okrenuo leđa poroku, a kada mu je konačno pošlo za rukom da se izliječi, desila se porodična tragedija. Ostao je bez sina.

Sve to bacilo je u deseti plan Bajov muzički put, inače veoma zanimljiv, a iz koga vrijedi izdvojiti, recimo, angažman u danilovgradskom rok bendu Ekipa za to, prepoznatom po čuvenom hitu “Voljela je kiše”, ekranizovanom krajem devedesetih godina prošlog vijeka.

Nedaće koje su zadesile Baja možda bi ga i zauvijek odvojile od muzike da nije bilo onih koji nisu dozvolili da muka nadjača veliku ljubav.

Zatvoren sistem

Dejan Škuletić, naš poznati pjevač izvorne muzike, a inače Bajov kum, “natjerao” ga je da se prije nekoliko godina lati instrumenata i krene u akciju, a prošle godine Baja je rođak iz Švajcarske u tajnosti prijavio za učešće u emisiji “Nikad nije kasno”, koja okuplja muzičke veterane.

Da je učinio zlata vrijedan potez jasno je bilo već u oktobru prošle godine kada je emitovana prva emisija u kojoj je Bajo nastupio i rasplakao Jugoslaviju – i emotivnom životnom pričom i sjajnim izvođenjem hita “Ostala si uvijek ista” muzičkog kralja Miša Kovača.

Identičan epilog ostvarilo je i nedavno drugo pojavljivanje, samo što je sada na repertoaru bila “Ti si mi bila u svemu naj” od Indeksa – opet nisu izostale suze članova žirija, aplauzi, pohvalni komentari koji, zahvaljujući društvenim mrežama, na Bajovu adresu stižu sa svih strana.

Za skromnog čovjeka koji je, kako otkriva u razgovoru za CdM, zatvoren sistem, sve je to i dalje na granici nerealnog, ali je ujedno i veoma lijepo.

“Ja sam lik koji ne umije da bude ponosan na sebe. Zato sam dugo čekao, nisam se sam ni prijavio, već je to uradio drugi za mene. Onda vam je sve jasno. Nekako sam previše pesimista, zatvoren sistem. Međutim, prijavio me je dobri rođak iz Švajcarske. Onda sam dobio poziv, bilo je razmišljanja, pa sam odmah nazvao Dejana da ga pitam šta misli o tome. Rekao je – ‘Obavezno idi, kume, to je strašno dobro’. Zvao sam i Bata Vujoševića koji je ranije učestvovao u ovoj emisiji, i on mi je rekao da idem i da se neću pokajati. Eto, ubijedili su me i nije mi žao što je tako ispalo”, priča Bajo za CdM.

U zatvorenom sistemu, koji Bajo pominje, nikada nije falilo emocija. Ipak, nešto u njemu nije dozvoljavalo Baju da se prepusti i pretoči ih u, recimo, nastupe kojima sada svjedočimo.

Zbog pomenutog poroka, koji ga je svojevremeno odveo i na bolničko liječenje, bio je na ivici da zauvijek odustane od instrumenata i mikrofona, ali život je točak okrenuo.

“Digao sam bio ruke zbog problema koje sam imao, alkoholizma, mislio sam da neću zapjevati više nikad ni u kafiću, onom na lokalnom nivou. Imao sam pomenuti rok bend, onda je nastala velika pauza, problemi, smrt sina. Ali, 2017. godine sam počeo malo za dušu da prikupljam instrumente, da imam to zadovoljstvo dok u sobi ‘sviruckam’ gitaru. Dejan me je nagovorio da sviram pomalo, našao mi posao, a ja ga lagao da mi treba vrijeme da se pripremim. Onda mu je pukao film i rekao mi je jednog dana – ‘Počinješ preksjutra'”, s osmijehom se prisjeća Bajo, ali onim gorkim.

“Tako sam počeo u konobi Bandići, samo ono što inače volim da pjevam, lagani rok, pop, balade. S velikom mukom, vjerujte, ali kad sam vidio da ljudi to vole i slušaju – dobio sam neku sigurnost u sebe, iako sam po prirodi, ponavljam, bez samopouzdanja”, opet Bajo potencira jedan od većih problema sa kojim se surijeće.

Emocije, suze, pohvale…

A da ljudi vole da slušaju ono što Bajo otpjeva dokazuju i neki od komentara iz emisije.

“Veliki apluz za vas, što se pjevanja tiče – ne bih ništa dirala. Ja sam se naježila od glave od pete, a prvi put vas vidim, samo tako nastavite”, kazala mu je, recimo, pjevačica Sanja Vučić.

“Bajo, nemoj da odustaješ od toga što radiš, a ja neću dalje ništa da pričam”, dodao je jednom prilikom Enes Begović.

A Bajo, kao i svaki zatvoren sistem, traži dlaku u jajetu – priznaje nam da je sve to moglo i bolje, ali su emocije učinile svoje.

“Bilo je dosta emotivno, puno suza i svega. Pjevao bih bolje da sam bio opušteniji, ali kako vidim u javnosti – ispalo je to dobro. Nisam se plašio pjevanja, jer znam kako pjevam, znam sve svoje mane i kvalitete. Kada sam krenuo da nastupam, bio sam siguran da ću proći neki krug”, ističe Bajo.

U emisiji je pred kamerama priznao da je njegova životna ispovijest dorpla do brojnih ljudi, što je bilo i očekivano zbog velike gledanosti.

Mnogi su iz njegovog okruženja, podvlači Bajo, tek sada saznali da je bio na bolničkom liječenju, pa su mu se tako javili i neki bivši alkoholičari i otvorili mu dušu, shvativši da nisu jedini.

Naravno, nije falilo ni poruka podrške na račun pjevanja, pa se za mali Danilovgrad i njegovog Baja daleko čulo.

“Nisam očekivao toliko poruka, nisam se nikada našao u situaciji da me neko komentariše na ovakav način, cijeli region. Društvene mreže i ta čuda – ne znam šta je to. Šalju mi ljudi poruke podrške, komentarišu, a pola njih me i ne poznaje. To je fantastično. Od onih koji me znaju je to i normalno, ali šta reći za one iz Sjeverne Makedonije, iz Hrvatske. Hvale me, recimo, iz Hrvatske, pišu da sam dobro pjevao numeru Miša Kovača. To ima duplu vrijednost, jer oni pohvale samo onoga ko zasluži. Kada sam pročitao poruku – ‘Mišo je jedan, ali tvoja izvedba je bila sjajna’, baš me je to obradovalo”, prisjeća se Bajo.

Takmičenje popularnih veterana polako se zahuktava, ali u Bajovom slučaju može već i da se završi.

Iako bi ga mnogi rado vidjeli na postolju u ulozi pobjednika, Danilovgrađanin im poručuje da je cilj veliki kao planina on već dostigao, ispričavši važnu životnu priču i dokazavši da nikad nije kasno, ma koliko se god život trudio da nemilosrdno udara sa svih strana.

“Ovo nije uspjeh u smislu postignute slave, već u smislu da sam pobijedio sam sebe. A što se tiče slave i karijere – kada to nisam uradio dok sam mogao, neću ni danas. Ne očekujem ništa od nastavka i ne interesuje me takmičarski dio. Već sam pobijedio, mnogi su mi to rekli, naročito iz Crne Gore. Kažu: ‘Šta god da bude, već si pobijedio – pričom, pjevanjem, emocijom’. Osjećam da sam pobjednik, jer sam sam sebi najveći neprijatelj. I sada sam ga pobijedio! Ništa mi preko toga ne treba”, zaključuje Milenko Jovanović Bajo, čovjek koji je od zatvorenog sistema napravio onaj pobjednički, za nauk mnogima.

Danilo Brajković