Digitalno restaurirana kopija jednog od bisera jugoslovenske kinematografije „Ljepota poroka“ istaknutog crnogorskog reditelja Živka Nikolića premijerno je prikazana sinoć na Kalemegdanskoj terasi u Beogradu.
U filmu iz 1986. godine igrali su Mira Furlan, Milutin Mima Karadžić, Petar Božović, Alan Nuri, Mira Banjac, Eva Ras, Dobrila Ćirković, Vesna Pećanac, Branko Babović i drugi.
“Nema Živka i to je veliki gubitak koji sa odstojanja vremena možemo da osjetimo, jer je vrijeme, kao neprijatelj stari i najveći kriterijum, odao priznanje njemu i njegovom djelu, da ga nije zaboravilo i stavilo ga je na vidno mjesto naše kulture2, istakao je Božović u izjavi Tanjugu.
Njemu je uloga Đorđa (Žorža) značila mnogo jer je “u sebi razvio nešto što je imao, ali je pokazivao samo na parčiće”.
“Tu vrstu komedije koju sam volio i danas volim, da se ne prelazi opasna ivica i pretvori u karikaturu, već koja ima odbranu za lik koji tumačim. Bez obzira što je on takav, on je naš čovjek. Ako volimo naše ljude, volite ih sa svim manama, samo što treba znati ko je kakav”, rekao je Božović.
Mira Banjac naglašava da je film “Ljepota poroka” u njenoj karijeri zapisan crvenim slovom.
“To je izuzetan susret sa Živkom Nikolićem, nevjerovatnom ličnošću, svestrano obrazovanim čovjekom. Bio je čovjek esteta, uvijek je dolazio na snimanje potpuno spreman. Sve što je imao da vam kaže, govorio je tiho kao isposnik. On je jako volio glumce. On je njegovao svoje glumce”, rekla je slavna umjetnica dodavši da je bilo zadovoljstvo raditi sa divnim glumcima i u ambijentu Ade Bojane.
Branko Babović se sjeća scene kada je nosio zastavu 101 uz crnogorski krš.
“Pričao sam sa Perom i jednom mu kažem:Pero, ja igram noseću ulogu u filmu. On mi na to veli: “Nije more, Banjo, nego ja”. “Ti igraš glavnu , a ja noseću zato što sam nosio zastavu 101 tamo gde je najlakši kamen pet tona”. Najgore što je to bila moja ideja”, ispričao je komičar.
Naveo je i da su im mještani sela dali mazge za tu scenu, ali mazge nisu mogle da mrdnu u tom kršu, mještani su počeli da ih psuju i uzeli su im mazge.
“Živko, onako tih, tajanstven, upita: Šta ćemo sad? A ja mlad i stidljiv rekoh: “Imam ideju – da mi nosimo auto”. Normalo je da životinje nose, ali kada ljudi nose, onda je to ludilo. Živko je samo rekao: “Odlično”. Proklinjao sam sebe što sam progovorio uopšte”, rekao je Babović.
Foto: Jakov Simović
