Dejvid Bouvi otišao je onako kako je i živio, u duhu umjetnosti i vizionarski. Predvidio je sopstvenu smrt (ili vaskrsenje) i, opet, neke nove trendove. To je najavio posljednjim, 26. po redu albumom “Blackstar” i spotom za pjesmu Lazarus koja odiše odlaskom, smrću, a počinje stihovima: Pogledaj gore, ja sam na nebu.
Dejvid Bouvi je toliko bio zaglibio u zavisnost od kokaina da je morao da ugradi u nos hrskavicu iz svog tijela.
Ove i mnoge druge sočne detalje iz Bouvijevog života iza scene otkrio je Dilan Džouns, urednik magazina „GQ”, u biografiji „David Bowie: A Life” (Dejvid Bouvi: život).
“Dejvid Bouvi je bio sopstvena kreacija, sopstveno umjetničko djelo. On je bio dječak iz poslijeratnog Brikstona (u Južnom Lonodnu) sa pogledom uprtim u zvijezde. Čitava njegova profesionalna karijera bila je mit, legenda, izmišljotina”, piše Dilan Džouns.
Uzimao je sedam grama kokaina dnevno i imao samo 43 kilograma. Ostajao je budan i po 84 sata. Bio je na ivici smrti od predoziranja, ali ga je neko spasio tako što ga je smjestio u kadu sa toplom vodom.
Zavisnost od droge pokušao je da liječi slikanjem i selidbom u Berlin (1977), gdje se susreće sa elektronskom muzikom i počinje saradnju sa Brajanom Enoom, multimedijalnim umjetnikom koji je imao veliki uticaj na art-rok produkciju, postpank, elektro pop, nju ejdž, tehno…
