Često je upoređuju sa sestrom Slobodom Mićalović, a za „Blic“ kaže da joj nije baš lako da se bori za svoje mjesto jer je, kako smatra, krvno srodstvo u istoj branši u Srbiji i dalje tabu.
Dragani Mićalović ne smeta poređenje sa sestrom, mada bi voljela da je publika prepoznaje po ulogama.
Uskoro ćemo je gledati u filmu „Zona Zamfirova drugi dio” u kojem glumi izmećarku Diku, a njena sestra Sloboda je u prvom dijelu ovog filma igrala sličnu ulogu.
“Igram nešto slično što je igrala Sloboda, izmećarku Hadži Zamfirovu, kao što je bila i ona. Ali nisam preuzela njen lik. Zovem se Dika i moj lik nije veliki, ima me, eto čisto da me ima. Velika mi je čast jer sam na ulogu pristala zbog iskustva, ekipe koja glumi, i da bih nešto naučila. Sjedjela sam na setu i kad nisam imala svoja snimanja, upijala sam i gledala kako to rade starije kolege, pa čak i mlađe. I to je najbitnije za mladog glumca. Mislim da je manje bitno šta igraš i koliko, jer ako Bog smatra da treba da se bavim ovim poslom, doći će i nešto veće”.
Da li si se ipak savjetovala sa sestrom u vezi s ulogom?
“Pa uvijek tražim savjet od nje, ali i od tate i zeta Vojina. Njih troje su mi zaista uzori u poslu. Otac, majka i sestre su mi uzori u životu. I uvijek se posavjetujem sa njima. Oni gledaju da doziraju onoliko koliko treba da mi se kaže, ali uvijek me puste da radim onako kako osjećam i kako smatram da treba”.
Koliko je teško probiti se na glumačkoj sceni kada te stalno identifikuju sa starijom sestrom?
“U našoj zemlji nekako je to, uslovno rečeno, problem. Koliko ja pratim, u svijetu takve stvari su samo plus. Dijete doktora spremaju da bude doktor, dijete glumca da bude glumac, a u našoj zemlji je to iz nekog razloga i dalje neka tabu tema. Mi smo veoma vezane, ponosna sam na to što je ona moja sestra prvenstveno zbog toga kakav je čovjek, pa onda uz to i zbog uspjeha koji je napravila, koji vjerujem da će biti veći i držim palčeve da tako bude. A ja se trudim da dokažem sebe zbog sebe”.
Da li je teška ta borba ponekad?
“Pa jeste, ali prosto šta je u životu lako danas. Svim ljudima je teško, svi se bore na neki svoj način za poziciju. Ne želim sebi da dozvolim da me to sputa, jer ću prosto u sopstvenim očima ispasti slab lik. Borim se, ona mi je tu kao podrška i to mi je najbitnije”.
Zajedno ste sarađivale u „Nepobjedivom srcu“, kako izgleda kada su dvije sestre na setu?
“Kad su kamere upaljene, mi smo koleginice. I ništa mi ne govori, tek kada je ja pitam kako joj se nešto čini. Prosto, te dvije stvari treba da se odvoje. A kad se ugase kamere, onda ide ono – ajde, jesi jela, lijepo se obuci, hladno je i tako dalje. Kod kuće smo sestre, na setu smo koleginice, i to je to”.
Imaš li od posla vremena i za ljubav?
“Pa ja o tim stvarima, kao što znate, nešto i ne govorim. Prosto jer smatram da ljudi treba da me znaju po kvalitetu, a ne po tome da li imam dečka i ko mi je dečko. Ja sam srećna”.
Zaljubljena?
“Srećna”.
