Istina o bogatašima koji se bahate obnovom Notr Dama

Aditja Čakraborti, novinar britanskog “Guardiana” је prije dva dana napisao kolumnu s naslovom “Donacije milijardera će Notr Dam pretvoriti u spomenik licemjerja”. Slične teme smo vidjeli i u domaćim medijima u kojima se od stravičnog požara u gotičkoj katedrali ljudi pitaju zašto super bogati daju bogatstvo za njenu obnovu dok ljudi u svijetu gladuju.

Čakraborti navodi da se Notr Dam raspadao godinama prije požara, ali da niko nije htio da uloži novac u restauraciju – ni država ni pojedinci. On osuđuje što se zatim za samo dva dana prikupilo preko milijardu eura za obnovu i pita se “ako ultra bogati mogu da ulože toliko miliona eura na građevinu, šta ih sprečava da zaustave glad i siromaštvo u svijetu”.

I da, dok mala grupa ljudi akumulira ogromno bogatstvo brzinom svjetlosti, krajnost su siromašni i gladni na svim strana svijeta. I tako nekako je bilo od kada je među ljudima počela robna razmjena.

Bogati ljudi daju svoje pare gdje hoće da ih daju. Da li je to fer ili nije i zašto su zaslužili više od onih koji nisu imali toliko sreće ili pameti…nećemo ni potezati to pitanje jer je odgovor nedokučiv kao i onaj na pitanje “zašto baš ja” teško bolesnog čovjeka.

Mnogo važnija je druga činjenica koja je zanemarena od kada se povela polemika oko Notr Damovih milijardera.

Ukupan iznos koji su u 2017. prikupile humanitarne organizacije samo u SAD kretao se oko 410 milijardi dolara!

Kako piše Original magazin, Mark Zakerberg je prije nekoliko godina odlučio da donira veći dio svog bogatstva, tačnije 45 milijardi Fejsbuk dionica u dobrotvorne svrhe.

Mnogo prije njega to je učinio Bil Gejts, koji je sa suprugom Melindom osnovao fondaciju i odrekao se polovine svog bogatstva, ukupno doniravši 100 milijardi dolara za borbu protiv ekstremnog siromaštva, kao i u zdravstvenu njegu najzapostavljenijih.

Voren Bafet, još jedan od najbogatijih ljudi na svijetu, takođe se odrekao polovine svog bogatstva. Zajedno sa Gejtsom pokrenuo je 2010. godine kampanju “The Giving Pledge”, koja je do sada okupila 187 potpisnika iz 22 zemlje svijeta koji su pristali da se odreknu polovine onog što su stekli, bilo za života ili nakon smrti, da bi pomogli onima kojima je to daleko potrebnije.

Li Ka-šing obećao je da će donirati trećinu svog bogatstva, i to je učinio – oko 10 milijardi dolara njegovog novca kralj biznisa iz Hongkonga uložio je u promociju obrazovanja i u zdravstvenu zaštitu.

Azim Premji, jedan od najbogatijih ljudi Indije, koga nazivaju kraljem autsorsinga, takođe u obrazovanje i zdravstvenu zaštitu uložio je osam milijardi dolara. Osnovao je i univerzitet i nazvao ga svojim imenom.

Ser Ričard Brenson ubrzo nakon pokretanja “The Giving Pledge” priključio se pokretu i polovinu svog bogatstva koje iznosi pet milijardi dolara donirao je. Jedan od njegovih osnovnih fokusa jeste očuvanje životne sredine.

Čak Fini osnovao je “The Atlantic Philantropies” 1982. godine i tamo preusmjerio skoro sve svoje akcije koje je posjedovao u Duty Free Shoppers grupi, čija je vrijednost bila oko 500 miliona dolara – a to nije rekao čak ni svojim poslovnim partnerima. Donirao je ogroman novac za finansiranje univerziteta, a podržao je i modernizaciju zdravstvenih institucija u Vijetnamu. Krajem 2016. godine donirao je svojih posljednjih sedam miliona dolara, a ukupno je tokom života u bolje sjutra cijele planete uložio osam milijardi.

Princ El Valid bin Talal sa četiri milijarde dolara podržao je inicijative kojima je cilj bio građenje mostova razumijevanja između zapadnjačkih i islamskih zajednica. Nakon cunamija u Indijskom okeanu, donirao je 17 miliona dolara žrtvama ove prirodne katastrofe. Najavio je da će uložiti 32 milijarde u filantropske svrhe, a dio tog novca, kako je najavio, odvojiće i za projekte koji će služiti osnaživanju žena i mladih, oporavku od katastrofa i razvoju razumijevanja među kulturama. Smatraju ga zagovornikom ženskih prava u veoma konzervativnoj Saudijskoj Arabiji. Finansirao je trening Hanadi Zakarije al Hindi, prve žene pilota u toj zemlji, i tvrdi da apsolutno podržava saudijske žene da budu zaposlene na svim pozicijama.

Neki od njih su imali ispravne motive, a iza nečijih darivanja se sigurno krije koristoljublje, marketing, porezi, pranje para. Činjenica je ipak da bogati doniraju ogromne iznose za siromašne i gladne, kao i ugrožene.

Da li bi moglo više? Moglo bi. Da li bi svijet oko nas mogao da bude pravedniji i milosrdniji? Naravno, ali uozbiljite se. Ne vjerujete valjda i dalje u bajke?