Pop pjevačica Jelena Rozga, odgovarajući na pitanja inspirisana naslovima njenih hitova, otkrila je pojedinosti o sebi.
Jelena kaže da nije “moderna žena”, da nijednu stranicu svog “magazina” ne bi pocijepala iako je bilo ružnih, i da joj je teško reći “udajem se”.
Pod modernom ženom se, danas, često, podrazumijeva mnogo toga besmislenog, banalnog, materijalnog. U čemu, ipak, niste „Moderna žena“?
“Slažem se da pojam “moderan” može biti mač sa dve oštrice, a naročito “moderna žena”. Živimo u čudnim vremenima, kada se olako stavljaju etikete i prosipaju riječi, tako da ja, u mnogim stvarima, nisam moderna i ne želim da budem. Danas, moderno, uveliko, “trči” puno ispred našeg vremena i svakog dana je nešto novo moderno. Tako da, kad bolje razmislim, ja sam, u stvari, staromodna”.
Koje su najsrećnije stranice „Magazina“ vašeg života, a koje biste rado pocijepali?
“Nema stranice, u mojoj knjizi života, koju bih pocijepala. Možda se neću vraćati na nju i čitati je ponovo, kao neke druge, ali sve što mi se dogodilo u životu, sve odluke, svi koraci, iza svega stojim, jer su bili moji. Na svu sreću, mnogo je više lijepih i srećnih stranica i vjerujem da će ih biti još puno”.
Ko vam je napravio najveći „Cirkus“ od života, a kako ste, ipak, uspjeli da ostanete „Solo igračica“?
“U životu, različiti ljudi pokušaju različite stvari, pored ostalog i to da vam naprave cirkus, ali poenta svega, kako u životu, tako i u poslu, jeste da ostanete svoji i autentični. Da ne dozvolite da vas ljudi kroje po svojoj mjeri. Iako je dokaz zrelosti da se, ponekad, priklonimo situaciji ili životnom dobu, veoma je važno, bez obzira na okolnosti, ostati svoj. Najradije bih pod pojmom “solo igračice” stavila takvu vrstu opisa”.
Kakvi „Žileti“ su vas najdublje posjekli i na koji način liječite te rane?
“Svi mi imamo tragove nekih žileta, ali “juče”, uvijek, moramo ostaviti prošlosti, tako da, svaki novi dan započnem, zaista, kao nov, bez rana i žileta i trudim se da, svakog dana, stvorim priliku za novu, lijepu uspomenu za sjutra”.
Koji „Ožiljci“ najviše bole?
“Oni ožiljci koji postoje i koji su tu, vremenom prestanu da bole. Služe da se podsjetimo, nešto naučimo, da iz tog iskustva izvučemo najbolje”.
Od kog „Cunamija“ se, u životu i karijeri, još uvek, niste oporavili?
“Živ čovjek se od svega oporavi. Bilo je pogrešnih odluka i bolnih trenutaka, koji se svima dese, ali, kao što rekoh, prošlost ostavljam prošlosti”.
Šta je lijek za dušu, osim Arsena?
“Lijek za dušu je ljubav, topla riječ, draga osoba pored vas, prijatelj koji, iako je daleko, misli i ne zaboravlja da bude tu, kada je najviše potreban. Lijek za dušu su i svi trenuci ispunjenosti i sreće”.
Veliku popularnost doživljavate kao „Otrov“ ili „Opijum“?
“Ne bih se bavila ovim poslom da ga ne obožavam, iako sam svesna da on podrazumijeva i popularnost i trenutke kada pripadaš drugima, ali ja, zaista, imam predivnu publiku kojoj, na svojim koncertima, s ljubavlju pripadam. Nikada mi nije teško da zastanem na ulici i slikam se sa ljudima, ako to njih čini srećnim. Naravno, postoje i negativne strane ove profesije, i uglavnom su to ružne i lažne priče koje se plasiraju. Na to sam navikla i samo okrenem glavu, ali nikada neću razumjeti potrebu neki ljudi da gaze po nekome, koga čak i ne poznaju, i da, bez ikakvih problema i posledica, izmišljaju laži”.
Mediji su, u vašoj karijeri, „Minus i plus“ ili „Daj šta daš“?
“Mediji jednako neophodnost, ali ne po svaku cijenu, tako da, nikako daj šta daš. Potrebni smo jedni drugima, ali nikada nisam koristila medije za sopstvenu promociju, ako nemam šta da kažem, ako nije u pitanju nastup, koncert, novi album ili numera”.
Kada vas život, neminovno, povede u prodavnicu „Bižuterije“, šta kupujete, ili u nju, nikada, ne ulazite?
“Nije zlato sve što sija, zar ne? Rukovodim se tim principom. Rado zađem u “bižuteriju”, u smislu zaboravljenih vrijednosti i nekih staromodnih aktivnosti. Ako govorimo o nakitu, ne nosim ga previše, ali onaj koji imam mi je veoma drag i ima daleko veću vrijednost od zlata”.
Ljubav je za vas „Karantena“ ili „Nirvana“?
“Ljubav je sve! Bez ljubavi nema ničega. Partnerska ljubav, prijateljska, porodična, ljubav prema poslu, kako god okrenete – ona je sve. Glavni pokretač i energija. Ona će vas, uvijek, odvesti na mjesto na kom treba da budete”.
Koliko je važno, u životu i ljubavi, pokidati žice i razbiti instrument koji od vas pravi bižuteriju?
“Pokidati žice je, po mom mišljenju, u redu, samo onda kada vam, kako u životu, tako i u ljubavi, “nije dopušteno” da budete ono što jeste. Kada, zarad nekog odnosa, morate postati neko drugi. Tada ste “bižuterija”. Posivećete vremenom. Tada treba kidati žice i razbiti instrument”.
Poslije “sedam minuta” samoće, iza zaključanih vrata, da li je lakše reći “Udajem se” ili “Da li znaš da te ne volim”?
“Velike stvari nikada nije lako reći, bile one lijepe ili ružne. Čim su velike, nose težinu. U tim situacijama, zaista vjerujem, da čovjek minute treba da provede u samoći, razmisli, udahne duboko i onda kaže sve što ima, pa čak i ako je to “da li znaš da te ne volim” ili “udajem se”.
Šta, uvijek, saopštavate “u rukavicama, obzirno”, a šta direktno, u lice?
“Trudim se da uvijek budem direktna i mislim da svi koji su sa mnom sarađivali ili me poznaju, znaju da je sa mnom sve na “čisto”. Pakujemo samo onda kada ne želimo da nekog povrijedimo, pa smo obazrivi”.
Kada i kome, bez razmišljanja i kajanja kažete: „Odo’ ja“?
“Svima koji me vole i koji me poznaju, koji me razumiju. To je otvorenost jednog odnosa. Kad se, ponekad, možete okrenuti i otići, a ne strijepjeti da li će vaša osoba biti tu kad se vratite. S druge strane, postoje ljudi koji svojim ponašanjem i osobinama zavređuju jedan pošten odlazak”.
Da li ste, danas, „Razmažena“ zvijezda ili, i dalje, samo obična Jele iz Splita?
“Možemo reći razmažena Jele iz Splita. Šalim se, naravno. Mislim da sam, za sve ove godine, uspjela da ostanem svoja i duboko vjerujem da publika to vidi i osjeća. Mijenjamo se shodno životnim situacijama i godinama, ali, u meni je ona ista djevojka iz Splita, i juče i danas i sjutra”.
U kojoj životnoj situaciji ste, s druge strane, posljednji put, sebi rekli “Ostani”?
“Kažem “ostani” kada se u meni javi onaj unutrašnji glas koji me pomera, koji me vodi, koji stavi prepreku i ne da da odem od ljudi i situacija za koje moja intuicija kaže: “Jelena, budi sada tu!”. Posljednji put sam sebi rekla “ostani” u studiju. Ostani i otpjevaj ovu pjesmu kao nikad prije, ostani i osjeti je, neka te ponese, zato što se javio taj glas, koji mi je šapnuo da to vrijedi. Ostala sam i vidjećemo sada šta će biti”.
U čemu ste „Kraljica“ bez krune, a koju krunu ponosno nosite?
“Mnoge krune ponosno nosim. Jednu kao prijatelj, drugu kao izvođač, više od dvadeset godina, treću kao saradnik. Svaka, meni bliska osoba, koja se nalazi u mom životu, je posebna, i krune tih odnosa, zaista, s ljubavlju nosim”.
Za koga ili šta “Ginete” i “Grizete”?
“Za sve što volim. Za posao. Za ljubav. Za dobru pjesmu. Za pozitivnu energiju. Za publiku koja, sa mnom, pjeva u glas. Kada znaju novu pjesmu i kada mi je srce puno što dijele sa mnom moju strast. Za prave prijatelje. Za jedan ovakav, dobar intervju”.
Šta je, u vašem karakteru i prirodi, najveća „Roba s greškom“?
“Emotivnost. Srce. To nekako, danas, uvijek, košta. Ali, to je, možda, jedina stvar koja nema grešku. Kada sve činite srcem”.
„Dobitna kombinacija“ u vašem životu i karijeri je „Pismo ili glava“?
“Uvijek nešto između. Sve je pitanje mjere. Ne smijete pretjerati, a ni biti previše blagi. Tako da, ni pismo ni glava, već, opet, srce”.
Zbog čega je „Život čudo“ i koliko sreće vam je to čudo donelo?
“Mnogo. Zaista mnogo. I ne znam da li bi mi toliko sreće život donio, da ga ne posmatram upravo tako – kao čudo. Svaki dan, kad ustanete, vi imate 24 časa, 1440 minuta, da život posmatrate i doživite kao čudo. Ja to stvarno cijenim i trudim se da iskoristim svaki minut”.
