Gostujući u emisiji “Realna priča” Milan Laća Radulović prvi put je odlučio javnosti da upozna sa svojom ličnošću. Naime, sin Marine Tucaković odlučio je da javnosti, koja o njemu zna malo toga, otkrije šta je sve on, pored toga što je sin jedne legende.
Ispovijest Milana Laće Radulovića duboko je dirljiva, a kako kaže od malih nogu bio je pravi “antihrist”. Danas je formirana ličnost, zreo čovjek i umjetnik formiran u “kući estrade”, kako je nazivao svoj dom.
“Odrastanje sa mojim roditeljima bilo je kao igra mačke i miša. Svi smo bili potpuno različiti, a uvijek tu jedno za drugo. Ja bratovu smrt nikada nisam prihvatio do kraja, a prihvatio sam onda kada sam ga prvi put sanjao, sedam, osam godina nakon njegove smrti. Bilo mi je teško da se pomirim sa tim. Sada sam ok sa tim”.
Bez obzira na veliku ljubav koju je u porodici imao, on je ipak upao u začarani krug narkomanije, što označava svojim najtežim životnim razdobljem.
“Cio period je bio dosta dug. Krenuo sam sa 15 godina, sa 17 sam postao narkoman, onda sam 4 godine imao pauzu, ali kad sam završio na klinici za odvikavanje tu je bio kraj. Počelo je kao radoznalost, a nastavio sam i kad sam shvatio da loše utiče na mene. To je bolest. Kad osjetiš prvu heroinsku krizu to je nešto… To je najopasnija droga”.
“Nama se heroin na Vračaru nudio više nego trava, svuda ga je bilo. Sada ga toliko nema”.
Za Marinu i Futu saznanje da je kao i brat iskusio nešto zbog čega će im se život iz korijena promijeniti bilo je veoma teško.
“Brat je bio u toj priči, pa i ja. Ja sam imao faze da budem čist, pa ne, ali želja te uvijek vuče, a ja nisam bio oprezan”.
Laća otkriva i da je danas, nakon liječenja, odabrao zdrav razum i opisuje proces svog liječenja:
“Danas sam oprezan, biram pamet”.
“Pokušali smo kući dva puta, imao sam i dobrog psihijatra, koji mi je predložio bolničko liječenje. Meni je na klinici bilo lijepo. Nisam bio uplašen, bio sam očajan, ali mi je bilo divno. Imao sam meditaciju, ponio knjige, radio sam pjesmu, a oko tebe su ljudi sa kojima dijeliš problem”.
“Ljubav i razumijevanje uvijek su najbitniji. Ljubav bez razumijevanja može da bude kontraproduktivna, neko ko te voli povrijedi te riječima, a onda je mnogo teže”.
Nakon liječenja sa Marinom se posebno povezao, jer tada je i ona istinski vjerovala u njega i njegovu odluku da ostane čist.
“Sa mamom sam se mnogo više povezao nakon liječenja. Droga je bila depresivna, to je smrt. Tad si funkcionalan samo zato što moraš da živiš”.
“Sad imam faze, nekad sam ravan, nekad depresivan, ali na život gledam kao na proces u koji smo ubačeni i ne možemo protiv njega. Onda je poenta da nam bude lijepo”.
