Ovogodišnji Oktobarski salon otvorila je Marija Karan, a samo oni koji su prespavali posljednju godinu su se zapitali otkud baš ona. Srpska glumica, ali i veliki kolekcionar, osnovala je Balkan Projects čiji je cilj promocija srpskih umjetnika u svijetu. Balkan Projects je prošle godine predstavio izložbu u Muzeju savremene umjetnosti, a 13. oktobra je predstavila tri umjetnika na ovogodišnjem Oktobarskom salonu.
U gomili priča o patriotizmu ti si sa svojim Balkan Projectsom zaista uradila najpatriotskiji čin – pomoć našim umjetnicima da se pozicioniraju u svijetu. Otkuda ideja za to i da li vjeruješ da je to misija sa uspješnim krajnjim ishodom za nekoliko godina?
“Život van Srbije i putovanja mi pružaju mogućnost da vidim i sagledam stvari na drugačiji način. Vrlo uprošćeno rečeno, kod nas je u svim pogledima i sferama potreban jedan mali „Balkan projects boost“. Oplemeniti lokalno drugim bojama iz svijeta. I gledati strateški kako stvari mogu da se poboljšaju i kako dovesti strance i turiste kod nas. Fokusirati se na kvalitete koje imamo. Znam da mi imamo sigurno veće probleme ali kultura je identitet ovog naroda i ona ostaje. Ideja da pokrenem BP nastala je jer želim da vidim više naših umjetnika po svim galerijama, muzejima ili svjetskim umjetničkim sajmovima. Znam i vjerujem u naše školstvo iz svog iskustva i znam da imamo pametne, talentovane ljude. Bolja internacionalna komunikacija i razmjena je jedino što nam je potrebno! Sigurno će trebati dosta vremena da se ostvari Balkan Projects misija, ali već znam da se pokreću neki mikrosvjetovi i da sve ovo ima veliku važnost”.
Otišla si u Ameriku u mandatu Baraka Obame, sada živiš u Americi u mandatu Donalda Trampa. Koliko se promijenila Amerika njegovim dolaskom?
“On ne prestaje da uznemirava i šokira. Neke stvari su prosto neprihvatljive, na primjer separacija familija na granici sa Meksikom. Meni je to neshvatljivo. Tramp je primjer nazadovanja; rušenje svega lijepog za šta se Amerika izborila, i za sebe i za čovječanstvo. I za ljudska prava, naravno”.
Tvoja mladost i odrastanje u Beogradu išli su u ambijentu demonstracija protiv režima Slobodana Miloševića. Kako ti se čini sadašnja politička situacija u Srbiji?
“Moja tinejdž i srednjoškolska faza je protekla u šetnjama i borbi protiv režima Slobodana Miloševića i čekanju litre mlijeka i vekne hljeba u kraju sa drugaricama. Nas četiri drugarice i penzosi iz kraja. Strepjeli smo za rođake iz Srbije i iz Hrvatske, prošli smo „Oluju“ sa najbližima, ranjavanja i gubitak članova porodice. Tako da se taj rat osjećao kod nas iako smo živjeli u Beogradu. Bombardovanje je bilo period kada sam odlučila da ću da postanem glumica iako je to bilo sve samo ne poziv ili posao koji je bio prihvaćen u mojoj doktorskoj porodici. Tako da su rat i režim Slobodana Miloševića bili nešto kao inspiracija za umjetnost. Sadašnju političku scenu u Srbiji ne pratim”.
Ne vrći se iz Amerike. Nijesu takvei Srbiji potrebni.