Mili otkriva da je zbog rata bio beskućnik i teško bolestan

Aleksandar Milić Mili je uprkos popularnosti uspio da za sebe zadrži neke detalje iz života, te da se o njegovoj intimi i prošlosti malo zna. Kompozitor koji je radio velike hitove za Željka Samadžića, Željka Joksimovća, Lepu Brenu, Cecu Ražnatović, Jelenu Karleuš, po prvi put otkrio je kako je za vrijeme rata u bivšoj Jugoslaviji živio na ulici.

“Imao fantastičan život, dok se nije desio rat. Moj otac je jedan od najpoznatijih neuropsihijatara Balkana, radio na pet radnih mjesta, predavao po cijelom svijetu, mama je stomatolog, brat neurohirurg, i mi smo živjeli jedan više nego opušten život, sa akademskim bekgraundom, putovali po cijelom svijetu… I onda kada se desilo ovo sa ratom, nekako sticajem okolnosti se desilo da smo se mi zatekli tamo… Moji su došli iz Beograda u Osijek, jer su bili mladi bračni par. Mislim da je ‘92 tata došao da posjeti brata u Beograd, na dva dana samo, i tada su mu javili da je bolje da se više ne vraća jer ne mogu da mu garantuju sigurnost. On, kao poznata ličnost, odnosno naučnik i ljekar i mi ostali smo na ulici, bez ičega, u Beogradu… Imali smo rodbinu, koja nije bila u mogućnosti da nam pomogne mnogo, ali pomagali su koliko su mogli. To je ogromna trauma. Ja sam došao bez kofera, bez ičega… Tada sam rekao: “Od ovoga ne postoji ništa gore. Kako sada odavde krenuti?”, sjeća se Mili.

“Taman sam krenuo sa tom svojom filozofijom, “sad ću ja da nađem rješenje, ajde prvo da čujem muziku, kakva je ovdje”. Odmah sam se bacio u akciju. Ali, već za 15 dana su mi našli tešku bolest. Od te nule sam otišao još 1.000 stepenica dolje, i jedva sam se iščupao. Ali, za godinu dana terapija i svega ja sam uspio da završim i godinu na fakultetu, otišao sam u Prag da studiram biznis administraciju, gdje sam se sam izdržavao. Prodam pjesmu, nešto petljam… Ali, uspio sam da završim studije i kada sam se vratio u Beograd već za godinu i po dana sam preuzeo Cecu kao projekat koji sam ja vidio da može”.