Sergej Trifunović: Policiju i djevojku uvijek treba lagati

Sergej Trifunović je jedan od najboljih domaćih glumaca, roker i čovjek koji je humanitarnim angažmanom izazavao medijski zemljotres u akciji pomoći za bolesnu djevojčicu.

Koja je vaša predstava o savršenoj sreći?

Ona najidiotskija, koja me prati od malena: kućica u cvijeću, puno djece, pas, ogromna biblioteka, muzički studio. Jedino što se promijenilo je što je kućica dospjela do mora.

Koji je vaš najveći strah?

Strah.

S kojom istorijskom figurom se identifikujete?

Džon Vinston Lenon.

Kojoj živoj osobi se najviše divite?

Džini Dep.

Koja je vaša osobina koju ne podnosite kod sebe?

Plahovitost.

Koja je vaša najveća ekstravagancija?

Definicija riječi ekstravagancija je: odstupanje od uobičajenog, zastranjivanje, nastranost. U mom slučaju dakle, ekstravagancija bi bio recimo nedjeljni ručak u krugu porodice.

Koje je vaše omiljeno putovanje?

Uvijek ono koje je preda mnom.

Koju osobinu ličnosti smatrate najprecjenjenijom?

Rektum mi se naježi kada neko kaže za nekoga: ali on je dobar čovjek. Šta to uopšte znači?

U kojim prilikama lažete?

Citirao bih Džeka Nikolsona: “Policiju i djevojku, uvijek treba lagati.”

Šta ne volite u svom fizičkom izgledu?

Krivu lobanju.

Koje riječi ili rečenice prečesto koristite?

Je.em li ga, zemljače, missim, ku.ac. Imao sam još gomilu poštapalica koje sam morao silom da odstranim iz komunikacije, jer su mi prosto išle na ku.ac. Valjda ću i ove, je.em li ga. Missim, volio bih.

Koje je vaše najveće kajanje?

Prevazišao sam kajanje. Bespotrebno je, koči. Uočavam greške i trudim se da ih ne ponavljam. Život tome i služi.

Ko je ljubav vašeg života?

…………………………………

Gdje ste i kada bili najsrećniji?

Toma Akvinski je čini mi se rekao: “Nikada nisam našao mir, osim u ponekom kutu, sa knjigom”. Ne znam. Sjećam se jednog momenta sa svojom bivšom djevojkom, negdje u nekom stanu, nas dvoje ležimo na tepihu uz kalorifer, ugašena su svijetla, slušamo muziku. Tada sam pomislio kako bih od svih ponuđenih varijanti u svemiru, izabrao baš i samo tu.

Koji talenat biste voljeli da imate?

Da komponujem. Moj duhovni muzički šaman, Ivana Vukmirović, tvrdi da ja taj talenat imam i da je tu, samo ga treba osvijestiti. Moguće. Zasad joj vjerujem.

Kako se trenutno osjećate?

Stabilno, sabrano, energično. Jednom riječju – sjajno.

Šta smatrate svojim najvećim uspjehom?

Što sam živ. Ako je to uopšte moja zasluga.

Ako biste se poslije smrti vratili na ovaj svijet kao osoba ili kao predmet, šta biste bili?

Ne bih se vraćao.

Koji je najdragocjeniji predmet koji posjedujete?

Kamen sa Mont Everesta koji mi je donio Dragan Jaćimović, limited edition “Dnevnika Jedne Ljubavi” na belom vinilu sa posvetom Josipe Lisac, prvu epizodu “Srebrnog Letača” sa posvetom Stan Leeja, svi džemperi i šalovi koje mi je isplela majka. Ne mogu da prežalim što sam izgubio sat koji je Zoran Radmilović nosio u Radovanu III.

Šta je za vas oličenje patnje?

Ljudsko povlađivanje istoj. Jedan od najvećih problema sa patnjom je zapravo što ljudi često iz nje ne žele da izađu.

Kojim zanimanjem biste voljeli da se bavite?

Stolarskim. Jedna od najplemenitijih stvari koje mogu da zamislim je obrada drveta.

Ko su vaši uzori u životu?

Tom Vejts, pomenuti Lennon, Mustafa Kemal Ataturk, Abraham Lincoln, David Bowie, Charles Spencer Chaplin, George Harrison, Branimir Džoni Štulić, patrijarh Pavle, Žarko Paspalj, Bill Hicks.

Ko je vaš omiljeni pisac, a ko slikar?

Fjodor Mihailovič, Peter Brojgel.

Ko je vaš omiljeni fiktivni junak?

Corto Maltese.

Gde biste voljeli da živite?

Na moru.

Šta najviše mrzite?

Pritvornost.

Kako biste voljeli da umrete?

Ne bih volio.

Koji je vaš moto?

“Kad radim dobro – osjećam se dobro. Kad radim loše – osjećam se loše”, Abraham Linkoln.