Glumica i pjevačica, Snežana Savić svoje 64 godine nosi prefinjeno, damski. Njoj hirurške intervencije nijesu bile potrebne, a nije ih ni željela.
“Kad odem na Vlasinu i vratim se s jezera, vratim se deset godina mlađa. To su neki moji rituali, a estetska hirurgija mi se čini uzaludnom, jer je to proces koji morate ponavljati, ponovo i ponovo, i to mi izgleda kao Sizifov posao”.
Ona je rekla i da joj je žao što svojoj ćerki nije podarila brata ili sestru.
“Lijepo je imati djecu. Međutim, ja sam otišla od njenog oca. Razišli smo se i nijesam željela da joj stvaram traumu, da ima dva oca, dvije mame. Smatrala sam da joj je jedna trauma, ta što njeni roditelji ne žive zajedno dosta u životu, a sada da još naknadno doživljava rivalitet s djecom koju bih ja imala s nekim drugim čovjekom, to sam izbjegla. Vrlo svjesno žrtvujući se da ona ne bi bila povrijeđena drugi put”.
Glumica koju pamtimo po seriji „Bolji život” i „Srećni ljudi”, ali i po pjesmama „Tri poljupca” i „Topolska 18” otkrila je i zašto ne vjeruje u doživotnu i bezuslovnu ljubav, osim kad je riječ o djeci i profesiji.
„Zato što mislim da je ljubav potreba i iluzija i da ne može vječno da traje. U ljudskom smislu možda može, tu mislim na poštovanje između dvije osobe, ali u smislu zaljubljenosti, ustreptalosti, fascinacije ljudskim bićem i čarolije koja se dešava, eh, ta ljubav ima rok trajanja”.
