Prvi sin Petra Jelića, gitariste čuvene Yu grupe preminuo je nakon samo pet dana, a za život drugog dječaka borba je počele prvog dana njegovog života. Poznati muzičar sada otkriva kakve su odluke morali da donosu kako bi njihovoj porodici bilo dobro.
Gitarista Yu grupe Petar Jelić i njegova supruga Aleksandra, odselili su se u Švedsku kako bi svom sinu Vuku pružili adekvatnu njegu i razvoj. Prije Vuka, imali su sina. Viktor je preminuo pet dana po rođenju.
“Sve najgore što je moglo da nam se dogodi, dogodilo nam se. Umrlo nam je prvo dijete, drugo se jedva izborilo za život i ostale su posljedice koje se trudimo da prevaziđemo”, kaže Petar Jelić koji i poslije svega umije da se smije.
U Švedskoj su od ove godine. Supruga je dobila i posao tamo, predaje kao profesor muzike. Uskoro bi i Petar trebalo da se zaposli, a sve vrijeme uspijevaju da održe i muzičku školu koju imaju u Novom Sadu, kao i sve obaveze koje se tiču Yu grupe. Ipak, njihova najveća briga je upravo Vuk kome su se najviše posvetili.
“Bila je to svakodnevna borba. Vukove oči smo uspjeli da vidimo dvadeset drugog dana od rođenja, dok smo mu glas čuli tri dana kasnije”, kaže supruga Petra Jelića za “Gloriu”.
Danas, Vuk ima dvije i po godine. Prvih godinu dana živio je u bolnici, imao je osam operacija.
“Kada sam prvi put postala majka doktori su mi dali da potpišem papir da dijete živo napušta bolnicu i ostale formalnosti, a morali smo to da učinimo kako bismo ga prebacili u Institut za majku i dijete. Meni kao majci stavili su teret na dušu da mi je dijete umrlo kao nesrećan slučaj i s time sam morala da živim tri godine. Poslije je bilo bitno da vratimo osmijehe na lica, da bismo nastavili dalje. Onda smo dobili Vuka i već prve noći započeli borbu za život. Nekoliko sati poslije njegovog rođenja primijetili smo da poprima čudnu boju kože, način disanja bio je isti kao kod Viktora. Prepoznali smo simptome i odmah reagovali, i uspjeli smo da ga spasimo”, rekla je Aleksandra, Petrova supruga.
Dok je bio u bolnici prvih nedjelju dana majka nije imala snage da ga vidi, a najviše zbog toga jer prognoze nisu bile dobre. Ostajala je u kolima dok je Petar sa Vukom, i plakala… Poslije nedjelju dana rekla je sebi da ne može više tako i da mora da se promijeni.
“Petar je insistirao na tome da Vuk treba da zna samo ono što mu mi roditelji nudimo i da to ne smiju biti suze i strah”, rekla je Aleksandra.
Njih dvoje danas više nemaju strahove i nadaju se da će medicina uspjeti da otkrije o kakvom se oboljenju kod njihovog sina radi.
“Najvažnije nam je da Vuk sada izgleda fantastično, da je on jedno nasmijano dijete, jer smo to uspjeli da mu prenesemo. Sve je u stavu, ostalo je samo forma”, rekao je Petar u pomenutom intervjuu.
