Vesna Dedić otkriva koji djelovi Crne Gore utiču na njeno pisanje

Novinarka i spisateljica Vesna Dedić, kaže da Crna Gora ima posebno mjesto u gotovo svim njenim romanina. Autorka emisije “Balkanskom ulicom”, djetinjstvo i tinejdž doba provela je u Podgorici i Budvi, a tim gradovima se uvijek vraća iako decenijama živi u Beogradu.

“Ne postoji mjesto od Plužina preko Podgorice do Budve koje nisam opisala u svojim romanima kao mjesto gdje se dešavaju neke od najljepših ljubavnih scena. Tako stoje stvari i kada ponekad okrenem glavu ka svojoj prošlosti, tim decenijama u kojima sam mijenjala i mora i plaže, ljubavi i ambicije i uvijek ispadne da se periodi mog života mogu podijeliti na one prije i poslije vremena provedenog na obali čiji miris mogu osjetiti i sad dok sjedim na Voždovcu i pišem”, navodi Vesna prenosi Citymagazine.

“Kao svi gimnazijalci iz Titograda voljela sam plažu Mogren i kolače u bašti hotela Mogren, diskoteku u „Avali‟ gdje smo slušali Olivera Mandića i prvu ‘francusku kafu’ koju smo popili ‘za sve pare’ na terasi Svetog Stefana”, sjeća se Vesna.

Budva je veoma važna u životu poznate Crnogorke.

“Kao studentkinja, a i kasnije živjela sam za ljeta u Budvi obilježena premijerama u Budva grad teatru i druženjima u „Godou‟. Prvi put sam shvatila da to što vodim Jutarnji program na Televiziji Beograd jeste neki uspjeh kada sam imala prolaz na prestižnu i najljepšu od svih evropskih Kraljičinu plažu, kada sam rodila dijete otkrila sam čari kupanja na „Pizani‟ i Bečićima, a potom zavoljela Pržno gdje sam uspijevala da budem i posvećena majka i uživam sa prijateljima, onim istim sa kojima sam kao gimnazijalka išla na Mogren i nekim novim sa kojima sam mogla i još uvijek mogu da opustim glavu od beogradske gužve i briga”.

Dedićeva kroz svoja djela pominje i Prijestonicu.

“Ponosna sam što je desetine hiljada mojih čitateljki kroz Poladuše zavoljelo Cetinje i ne propušta da kada je na Primorju obiđe i Dvor Kralja Nikole, što su naučile čitajući Ničija šta su ruštule i ‘treleće’ i gdje je Trg palmi, uz Sunce meni, sunce tebi neke mlade otkrile Šobića i ljepotu zalaska sunca na Pržnu. Žalim što ne mogu više da osjete atmosferu Sidra poput junakinja Zauvek u srcu, ali mogu i dalje da odu u Muzej grada Budve i vide flašice u kojima su djevojke čuvale suze za mornare”.

Njen, kako kaže, ideal mira i bezbrižnosti, je na crnogorskom primorju.

“Malo sira i preprženog hleba na plaži ispod „Kaže‟ u Pržnom, rižoto i hobotnica kada kuva Mićko u „Feralu‟ u Starom gradu, zimsko sunce uz kolače na Ričardovoj glavi sa pogledom iz „Astorije‟, prvi poljupci u novogodišnjoj noći pored bine na Trgu, priganice u „Babalu‟ dok zimi pišem novi roman, Bućovo „teško li je biti turista‟ dok se zagledana u njegove slike spuštam na plažu sa koje ću se pomjeriti tek kada i mještani Pržna odu na spavanje, muzika Gradskog paradnog orkestra na majskom karnevalu, Lenkini rođendani i dječji šampanjac na Trgu pjesnika svakog 11. januara u ponoć i pogled sa Citadele na pjenu i stijenu na kojoj je živjela Mala sirena kako je moja Lenka vjerovala kao što vjeruje da će mi jednog dana sa unucima dolaziti baš tu da ih pričuvam i da mi pokaže kako su porasli negdje gdje nema ruštula i paštrovske pašticade”.

U novom romanu Vesna će opisati Ćemovsko polje.

“I uvijek postoji nešto što ne znam ni ja, a ni moji čitaoci pa evo dok završavam novi roman pišem i o vremenu kada su se na crnogorskom primorju i Ćemovskom polju snimali strani filmovi i kako moji junaci jure šezdesetih za holivudskim glumcem po kojem je Ričardova glava dobila ime. I radujem se što će neke lijepe djevojke pamtiti naredno ljeto i neke ljubavi uživajući na istoj obali i istim mjestima na kojima strasno voli i pati glavna junakinja romana Seti se naše ljubavi. I nasmijati mi se bez pitanja Zar se i u vašim godinama dolazi na Top hill kada me sretnu u neko svitanje dok se poslije nastupa Zdravka Čolića spuštam niz Maine ili u Trokaderu Acu Pejoviću naručujem još jednom Poslednji fajront”.