Kanadski maneken Vin Los, posljednji je u nizu ljudi koji su spremni na ekstremne poduhvate kako bi se domogli svjetske slave. Cilj ovog dvadesetčetvorogodišnjaka iz Montreala je da postane najpoznatija osoba na planeti, tako što će lice i tijelo prekriti tetovažama.
Sa koliko godina si se po prvi put tetovirao?
“Oko šesnaeste, sedamnaeste. Uradio sam Le Coq Sportif logo, pa poslije i riječi na rukama, i tu sam odlučio da više neću da radim nikakve slike i crteže – oni mi ništa ne znače. Možda to zvuči kao da imam pogrešan sistem vrijednosti ili šta već, ali tetovaže nisu samo za mene. Ja hoću da ih drugi gledaju, hoću da djelujem na njih. Svako ko me vidi treba da pomisli „Zašto baš FAME, kakav li je njemu život?”
Znači prija ti kad te ljudi tako gledaju?
“Da. Kad se neko zbunjeno zagleda, znaš da te neće zaboraviti. Hoću da sagradim mitologiju, misteriju. Mnogi me pitaju da li mislim da ću nekad zažaliti, ali mislim da se nikad ne bih ni tetovirao da nisam bio odlučan”.
Kako biraš riječi i izraze kojima krasiš svoje tijelo?
“Prilično površno. Gledam koji su hitovi na Jutjubu, pa uzmem riječi iz tih pjesama. Recimo, ovo ‘Top of the World’ je iz Kataraks pjesme, ali ujedno je i ono što ja želim. Namjera mi je da vladam svijetom. A što se tiče imena gradova, time želim da pokažem da smo svi mi na istom nivou. Granice još uvijek postoje, ali ne kao nekad. Bilo da je neko iz, ne znam, Ciriha ili iz Sidneja, sve to ja mogu da personifikujem. Hoću da budem oličenje pop kulture. Hoću da kad neko poslije sto godina pogleda moju sliku, odmah stekne utisak kakva je bila pop kultura oko 2010”.
Kažeš da želiš da budeš najpoznatiji na svijetu. Šta te toliko fascinira oko selebriti kulture?
“Još nisam sasvim siguran zašto je baš to moja strast. Još kad sam bio mali, fascinirala me je Merilin Monro. I nisu samo ljudi nego i slava koja se vezuje za proizvode – na primjer Starbaks, to svi na svijetu znaju šta predstavlja. Marketinški aspekt me fascinira”.
Znači, više te zanima proces koji stvara slavne ličnosti nego same ličnosti?
“Tako je. Volio bih da jednog dana i sam stvaram slavne ličnosti. Tek mi je 24 godine. Posljednjih par nedjelja sam se stalno pojavljivao u medijima, ali još mi niko nije ponudio posao kao modelu. Mislim da nije u meni problem, nego ovdje baš i nema te industrije. Mogao bih da ‘Ko je*e Kvebek’ i odem u Njujork, ili da budem mali privrednik i nekako stvorim svoje tržište ovdje. To drugo zahtijeva više vremena, ali mi se više i sviđa. Šteta je, imajući u vidu koliko ljudi živi ovdje, što nemamo one prave zvijezde u Montrealu. Nikad ne viđa kako nekog selebritija jure paparaci”.
Da li misliš da si površna osoba?
“Ne, što? Izabrao sam šou biznis jer me to zanima. Trenutno radim u supermarketu i dođe mi da se ubijem, moram po hiljadu i jednu kafu da popijem da bih se pokrenuo. Treba mi stimulacija, da ustanem i krenem po sastancima, da fotkam i ostvarujem snove. Taj posao želim, ali ne zato što sam površan”.
