Vlasnik jedne američke kompanije za selidbe zaposlenom je poklonio automobil, nakon što je on pješačio 32 kilometra, kako bi na vrijeme stigao na posao.
Nakon što mu se pokvario automobil, Valter Kar je pješačio cijelu noć kako bi stigao na svoj novi posao.
Jedan policajac razgovarao je sa Karom na putu i, impresioniranim njegovim gestom, odveo ga na doručak, a potom i na prvi radni zadatak.
Dženi Lamej, bila je prva klijentkinja za koju je Kar radio tog dana. Nakon što joj je policijac ispričao šta se dogodilo mladiću, ona mu je ponudila da odmori dok stigne ostatak ekipe za selidbe, ali Kar je to odbio i odmah prionuo na posao.
Uzgred joj je pričao o svom djetinjstvu i tome kako se njegova porodica preselila u Hjuston, nakon što im je uragan Katrina uništio dom.
“Ne mogu vam reći koliko me dotakao Valter i njegovo pješačenje”, rekla je Lamnej.
Kada je saznao šta se dogodilo, izvršni direktor kompanije u kojoj se Kar zaposlio, Luk Marklin, krenuo je na dugu vožnju, kako bi upoznao svog novog radnika.
Nakon što su popili kafu, Marklin mu je poklonio ključeve svog Ford Escape-a iz 2014. godine.
“Iskreno me je oduševio”, rekao je Marklin.
Kar je emotivno upitao: “Ozbiljno?”, a zatim je zagrlio Marklina i sa nevjericom uzeo ključeve.
Novinarima je kasnije rekao da je zahvalan što je dobio priliku da radi.
“Htio sam da im pokažem da sam posvećen. Rekao sam da ću stići na posao, na ovaj ili onaj način”, kazao je Kar, poručujući da ništa nije nemoguće.
Ž.N.
Radim u državnom sektoru đe šef ne poštuje ni radno vrijeme već svaki dan kasni po sat ili više. iskreno, koliko radi ne mora uopšte da se pojavljuje. ALi najvažnije od svega je da je “podoban”, onda ne mora ni da radi. Mora mu se priznati da je vrlo aktivan pred izbore, što jes’, jes’.
Zanimljivo je da je covjek pjesacio 32km da bi se bavio selidbama, dakle – fizickim poslom! Ako jos zamislimo da se covjek prosjecno krece nekih 4 km/h (danju!) to mu dodje da je pjesacio makar 8 sati! Opet, da bi se bavio selidbama… Mogu mislit koliki je njegov motiv da radi, da mozda zaradi povisicu, da pokaze da je vrijedan… Više »
a ja u 8h jedva stizem
Rano li počinješ… Po meni ne bi trebalo prije 10 ili 11
Svaka mu čast, to se zove izražen osjećaj odgovornosti, a sreća i da je imao pretpostavljenog normalnog i razumnog čovjeka koji ga je ispoštovao. kako treba, poklanjajući mu kola.
Eto kako potpuno suprotni stavovi da budu pozitivni i istiniti. Mislim na 3 komentara ispred moga 🙂
E kod nas ne bi ni lubenicu dobio
Niti bi pjesacio
Ima jos dobrih radnika i u CG…samo sto ne mogu od partijskih drugova da dodju do izrazaja