Sinonim za automobilsku industriju u bivšoj Jugoslaviji bila je Zastava. Ova fabrika u Kragujevcu proizvodila je svoju verzije modela italijanskog Fijata, počev od čuvenog „Fiće“, pa „Tristaća“ i „Stojadina“, „Osmice“ i, naravno, Juga.
Malo ljudi zna, međutim, da je vrlo lako moglo da se desi da umjesto ovih modela, ulicama bivše Juge voze automobili u potpunosti dizajnirani i proizvedeni u našoj zemlji. Ovo je priča o jednom takvom automobilu, prikaldno nazvanom Prvijenac.
U pitanju je neobičan gradski automobil sa jednim točkom ispred i iza i dva sa obje strane vozila, koji iz ove perspektive izgleda i futuristički i retro.
Prema navodima sajta 011 Info, napravljen je samo jedan prototip ovog automobila, koji je, nažalost, danas izgubljen. On, naime, nikad nije ušao u masovnu proizvodnju jer je odlučeno da se umjesto njega jugoslovenska automobilska industrija koncentriše na proizvodnju Fići.
Iza nekonvencionalnog dizajna Prvijenca stoji Miroslav Nestorović, profesor Mašinskog fakulteta, a njegov prototip je napravljen ni manje ni više nego u fabrici za proizvodnju liftova David Pajić Daka 1958. godine.
Vozilo je bilo dugačko tri metra i imalo je okruglast oblik, neobičan i za tadašnje i današnje doba. Ispupčenja u obliku krila s obje strane dala su mu poseban šmek i učinila da izgleda kao vozilo nekog superheroja iz stripova, a ne auto namijenjen porodicama.
Iza vozača su mogle da sjede tri osobe u relativnom komforu.
Prvijenac je koristio motor od 250 kubika, a rezervni točak i akumulator bili su smješteni u njegovom zadnjem dijelu. On je dizajniran tako da malo troši goriva, što je uz njegovu pristupačnu cijenu, trebalo da bude glavna prednost ovog vozila u odnosu na konkurenciju.
Ne smije se zaboraviti ni lakoća parkiranja sa automobilom čiji je svaki točak imao maksimalnu pokretljivost.
Imajući u vidu sve navedeno, djeluje da bi Prvijenac uspio da se nametne na tržištu, kako u Jugoslaviji, tako i van granica zemlje. Možda bi on uspostavio standarde koji bi onda drugi proizvođači iz svijeta kopirali, što bi i te kako ostavilo traga na razvoj bivše države.
To su ipak samo spekulacije. Ono što je pozitivno u ovoj priči, koja je prerano završena, je činjenica da se još jednom vidi da su ljudi sa talentom, kreativnošću i pameću za velike stvari bili prisutni na ovim prostorima. Oni su tu i danas iako, nažalost, uglavnom ne dobijaju pravu šansu.
