Alin Kuper iz Kalifornije, ima 98 godina i do sada je poslala na hiljade pisama podrške američkim vojnicima kako bi im pružila bar malo utjehe dok se bore daleko od kuće i namjerava da zauvijek to radi.
Slanjem pisama starija žena dokazuje da umjetnost pisanja još nije nestala.
Alin je počela da šalje pisma podrške vojnicima još tokom Drugog svjetskog rata. Svako od ovih pisama ima najmanje četiri strane i nije se dogodilo da je napisala dva slična.
Počela je da broji pisma koja šalje prije šest godina i za to vrijeme poslala ih je oko 7 hiljada.
Njen sin Lari borio se u Vijetnamskom ratu i pati od post traumatskog stresnog poremećaja i rekao je kako ona piše pisma da bi vojnicima pružila malo utjehe.
Vojnici su često i njoj pisali, a dešavalo se da joj pošalju zastave svojih baza.
Nedavno se Alin susrela sa marincem Krisom Kantosom kome je ranije pisala. Prvo pismo mu je poslala prije nekoliko godina, a on se tada nalazio u zabačenom dijelu Avganistana gdje nije postojao internet i vojnici su jedini kontakt sa svojim porodicama mogli da ostvare na staromodan način, pismima.
“Slala nam je isječke iz novina i viceve. Pisala bi o tome kao provodi dane”, Kantos je rekao novinarima.
Ostarila je pa se sada lako zamara, ali tvrdi da se njenoj misiji još ne vidi kraj.
“Odlučila sam da pišem pisma dokle god budem bila u stanju”, rekla je Alin.
