Beograđanin od namještaja iz SFRJ napravio hotel

Crni telefon sa brojčanikom, lampe, gramofon, fenovi za kosu, budilnici na navijanje i crno-bijeli televizori dobili su svoje mjesto u boravišnom muzeju na Dorćolu. Diplomirani kostimograf Mario Milaković odlučio je da napravi hotel sa namještajem iz SFRJ i uspio je u tome da u svima nama probudi jugonostalgiju i žal za nekim davnim, ali lijepim vremenima.

O uređenju Yugodoma, kako je nazvao svoj hotel, u kojem je sve „made in Jugoslavija“, priča za portal Priče sa dušom, a kako navodi hotel je boravišni muzej i moguće ga je posjetiti u pauzama kada nema gostiju.

Po povratku iz Japana, gdje je kao stipendista japanske vlade studirao dvije godine na dizajnu informacija, počeo je da razmišlja o nečem kreativnom.

Mario je tako riješio da porodični stan debelih zidova i praktičnog rasporeda, sagrađen krajem pedesetih godina u stilu soc-realizma za potrebe vojne elite tog perioda, preuredi u muzej sa prenoćištem.

“U početku sam iznajmljivao jednu sobu i živio sa gostima, a onda, kada ih je bilo sve više shvatio da polako gubim privatnost, pa sam kompletan prostor pretvorio u jugoslovenski dom. Koncept Yugodoma nastao je spontano, a tako su i gosti počeli da dolaze. Razgovarajući sa njima shvatio sam da im se dopada ovaj stil pa sam se vremenom proširio ponudu”, prisjeća se Mario.

U Japanu je spoznao lokalne vrijednosti i kvalitet koji bi kod kuće mogao da preradi i predstavi na drugačiji način. Po njegovim riječima, apsurdno je u Beogradu imitirati Pariz i Njujork i ljudima koji dolaze odatle i koji su proputovali svijet nuditi nešto što imaju kod kuće.

“Najbolje što im se može plasirati jeste domaći i autentičan proizvod. Treba biti iskren i raditi ono što volite, a ja zaista volim dizajn moderne. Imao sam sreću da kod nas taj namještaj još uvijek nije skup za razliku od Zapada gdje vintejdž mnogo košta. Ovdje kvalitet nije isti kao kada nešto kupite u antikvarnici u Njujorku, ali su cijene nerijetko zaista simbolične”, pojašnjava Mario.

Koristeći znanje stečeno na studijama primjenjene umjetnosti u Beogradu, ovaj mladić je sam restaurirao namještaj, osim pojedinih komada koje su preuzeli poznavaoci starih zanata, poput starog tapetara i drugih majstora.

Obilazio je buvljake, beogradske pijace i tražio po oglasima ne bi li našao sve što je zamislio da smjesti u stanu tik uz Skadarliju.

Mnogi detalji nose njegovu ličnu priču ili su utkani u sjećanja, kao što je stolica „lupina“ čuvenog slovenačkog industrijskog dizajnera Nika Kralja ili bijele šolje za čaj sa plavim crtama koje smo svi koristili u hotelima.

U Yugodomu nećete naći enciklopedijske podatke, jer mu to nije bio cilj, ali je kao glavni dizajner imao privilegiju da pusti mašti na volju i da se dozirano poigrava, čak i sa kič momentima.

Hotel je podijeljen na studio, suite i super suite, odnosno tematski na filmske decenije šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina. Gosti mogu da biraju da li će da spavaju u dijelu muzeja „Ljubav i moda“, „Misterije organizma“ ili „Nije lako s muškarcima“.

Jedini uređaji novih tekovina su klima uređaj, bežični internet, novi kreveti i dušeci.

“Posteri su originalni, a sve sam pravio tematski. Takođe, tu je i Lepa Brena, koja je poslije Tita vjerovatno bila najpoznatija ličnost bivše republike. U susjednoj sobi su filmovi koji su bili zabranjeni”, navodi Mario.

Mada je posljednja generacija Titovih pionira rođena 1982. godine, Mario je imao sreću da zakači tu posljednju klasu jer je pošao godinu dana ranije u školu.

“Pionirsku kapu i maramu i dalje čuvam. Rado se sjećam perioda iz SFRJ”, zaključuje ovaj kreativni Beograđanin.