Zanimljivosti PODVIG JUGOSLOVENSKIH AVANTURISTA PRIJE 54 GODINE

Besa: Kako je izgledao prvi jugoslovenski put oko svijeta jedrilicom

Šta je avantura? Krenuti na put oko svijeta, jedrilicom, bez prebijene pare. Upravo to je prije 54 godine godine uradilo petoro Jugoslovena predvođenih kapetanom Jožom Horvatom.

U Kotoru su 31. avgusta 1965. podigli jedra i krenuli ka pučini. Na brodu Besa bili su Jožina supruga Renata, sin Marko, inženjer Života Žika Pavlović i tada osamnaestogodišnji Vlado Hrlić. O njihovim avanturama, koje su trajale one dvije godine, čitala je cijela Jugoslavija u zagrebačkom Vjesniku.

“Najbolji opis Bese i tog puta oko svijeta je izazov. “Izazov da se napravi nešto što u to vrijeme u Jugoslaviji niko prije nije uradio”, kaže za BBC na srpskom Vlado Hrlić.

On je u poduhvatu učestvovao od samog početka od sklapanja broda.

“Izazovi su nekad sasvim dovoljni da se upustite u nešto zbog izazova se ljudi penju na Mont Everest, idu na 50 metara dubine, rone ispod leda jer ne znaju šta će naći”, dodaje on.

VLADO OZBILJAN KANDIDAT, NE PIJE, NE PUŠI

Poslije kolumni u novinama, barba Horvat objavio je i knjigu Besa brodski dnevnik. U njoj je opisano kako je Vlado uošte dospio u ovu odabranu ekipu preko konkursa i s malo sreće.

“Žika mi javlja da u brodogradilištu Uljanik radi neki mladić, imenom Vladimir Hrlić, koji slobodno vrijeme provodi radeći na Besi. Pomaže u svemu što stigne, a imade mnogo smisla i za mehaniku i brodogradnju. Prvi je utisak da bi bio ozbiljan kandidat. Visok i snažan, ne puši, a i ne pije, simpatičan. Jedinac je, roditelji mu žive ovde, u Puli. Među ponudama (…) za petog člana posade nalazi se i njegova… Potražio sam tu ponudu”, pisao je Horvat.

KUĆA NA MORU BEZ NAVIGACIJE

Pedesetpetogodišnji Horvat je riješio da se preseli na brod kada su njega i porodicu izbacili iz kuće koju su iznajmljivali u Malom Lošinju. Tu vijest je primio u Parizu tokom posjete Nautičkom sajmu. Riješio je da im “napravi kuću na moru iz koje niko više neće moći da ih izbaci”. Kasnije je poželeo da njom oplovi svijet. Međutim, Besa nije imala adekvatnu opremu za takav poduhvat.

“Krenuli smo totalno nepripremljeni. Navigacija nije funkcionisala, karte su bile užasno loše. Kad bi sretali brodove, stalno smo se grebali za karte, da nam daju bar generalne, jer smo imali samo karte Mediterana i Jadrana”, prepričava Hrlić.

Brod je krenuo iz Pule, ali formalno se računa polazak iz Boke Kotorske. Odatle su obišli Brindizi, na “štikli” italijanske čizme, pa Palermo na Siciliji.

BUBA ŠVABE I INSEKTI

Iako nisu planirali, zbog lošeg vremena našli su se u Španiji i tamo su dobili nove članove posade.

“Bilo je jako nevrijeme na sjeveru Afrike, vjetrovi su tako snažno duvali da niko nije mogao ploviti. Odjednom su se pojavili oblaci, ali ne sa kišom, već oblaci bubašvaba i insekata, koji su u jatima leteli”, priča Hrlić.

U trenutku najezde bili su vezani u ribarskom mjestu La Garuća u Andaluziji, na obali Sredozemnog mora.

“Kad su ti insekti sletjeli, bio sam van broda i gledao sam. Ta slika se ne da opisati.”Doslovno svi brodovi su bili crveni, cigle boje od njih. Ljudi su ih, kaže, lopatama čistili sa brodova i bacali u more, ali ih to nije sprječavalo da brzo vrate. Ukrcali smo ih tada i dvije godine su bili s nama na putu oko svijeta, na kraju smo ih iskrcali u Jugu. Ništa se od njih nije dalo na brodu sakriti, prije svega hrana. Napadali su krompir, hleb, pirinač, svuda su ‘mali žuti’ ulazili. Na kraju smo na njih oguglali, pa nam nije smetalo ako je koji upao u čorbicu, pojedete ga, to bude slatkasto, hrskavo i to je to, svi srećni”, sjeća se Hrlić.

DEVET TONA HRANE I 2.500 LITARA VODE

Hranili su se uglavnom iz konzervi 80 odsto, a manje namirnicama koje usput nabave ili ribom koju ulove. U Splitu su ukrcali devet tona konzervirane hrane govedine, piletine i gotovih jela, a u lukama su nabavljali voće ili povrće. To su držali u dnu broda koje je ispod površine mora.

“Imali smo rezervoar vode i ručnu pumpu kod umivaonika. Sve vrijeme smo štedjeli vodu”, dodao je on.

U betonskim rezervoarima ponijeli su 2.500 litara vode.

O BESI

Građena je u pulskom brodogradilištu od hromiranog čeličnog lima za podmornice koji su Nemci ostavili nakon kraja Drugog svjetskog rata. Nacrt broda izradio je beogradski inženjer Života Pavlović. Besa je dugačka 15 metara, teška 25 tona, a može da primi 2.500 litara goriva i 1.000 litara vode.

“Preteška kanta koju je nemoguće potopiti», danas je opisuje Vlada. Ime je dobila po albanskoj besi koja predstavlja datu riječ ili zakletvu. Joža je tražio nešto da bude kratko, pamtljivo i da stranci mogu da čitaju, dakle da na latinici bude bez kvačica besa je odgovarala po svim kriterijumima. Brod je dobio ime u punom značenju bese, zavedena u službenim brodskim knjigama. Nosila je poruku ti si na Besi i imaš besu da ćeš obići svijet. Na svim jezicima se ona uvijek isto odgovara”, objašnjava Hrlić.

Besa je 2015. godine, kako je pisao hrvatski Večernji list, bila na vezu u splitskoj lučici Špinut, lijepo održavana i u dobrom stanju.

PARA NIMALO

Svraćali su i u neke velike luke poput Aleksandrije i Tunisa, ali su nastojali da koriste mala pristaništa u kojima mogu da podmire potrebe, a da ne plate previše lučke takse, vez i ostalo.

“To nam je bilo važno, jer smo para poneli nikoliko, pa ni toliko. Niko od nas nikakve novce nije imao. Joža je dobijao 2.000 dolara od Vjesnika za kolumnu mjesečno, ali u prosjeku 1.800 dolara je išlo na troškove vode, goriva i pristana, ako nema vanrednih izdataka”, prepričava Hrlić.

Kanarska ostrva Vladi su se posebno urezala u sjećanje.

“To je mjesto okupljanja ludaka koji namjeravaju oploviti kuglu. Tu je priprema za prelazak Atlantika. Prekookeanska plovidba koja ih čeka trajaće dvadesetak dana. Jedriličari koriste pasate i morske struje jer je to kao da se ste ušli u rijeku. Kad uđete ne možete više skrenuti, ni da vam se brod pokvari”, rekao je on.

Pasati su vjetrovi koji, kako kažu, duvaju pola godine u jednu, a pola u drugu stranu. Oni su ih odnijeli do Paname u Srednjoj Americi. Tamo ih je napustio Žika Pavlović, za koga Hrlić kaže da je bio otac broda on ga je nacrtao i napravio. Odlučio je da se tu nastani. Nikada ga više nije video. Čuo je da je uz kanal kupio hektare močvare koju je isušivao i sadio kukuruz ponekad visok i preko četiri metra. Za razliku od Atlantika, Pacifik ih je dočekao uz nevolje.

KOMPAS KOJI NE RADI

Zbog problema sa kompasom, odstupili su od pravca kretanja sa kursa su skrenuli 2.500 milja.

“I nebo je stalo, zatvorilo se. Ništa se nije događalo. Nismo mogli snimiti poziciju broda 23 dana nismo znali gdje smo. Sve to vrijeme smo doslovno stajali. Dok smo se vratili na kurs to putovanje je trajalo 52 dana”, kaže Hrlić.

Otišli su ka afričkom Rtu dobre nade, a trebalo je da budu u Polineziji dijelu Okeanije.

“Najgore što na moru može da vam se dogodi nije nikakvo nevrijueme ili smak svijeta, talasi, vjetar. Najgore je kad te uhvati bonaca. Sudare se cikloni i anticiklon i nastane vakuum, nema ničega. Kad prevlada jedan ili drugi počinju vjetrovi”, priča dalje.

Spasilo ih je što su bili “jako oprezni s vodom” tokom cijelog puta, pa su tu na sred Pacifika imali dovoljno zaliha.

KAD VODE IMA, SVEGA IMA

Osim insekata koji su bili “inventar” na brodu su im pravili društvo i “malo majmunsko čudovište” i ptica iz Indonezije.

“Ptica se na indonežanskom zvala Đoko, to je ptica tipa kos. Kažu da ta vrsta ima najveći fond riječi”, kaže Hrlić.

Đoko je opravdao tu reputaciju.

“Ne znam šta nije znala da kaže, od psovki, do traženja ručka, do dovikivanja ljudima ‘ćuti'”, zaključio je on.

Prošli su Polineziju, Indoneziju, Cejlon, Žuto more, Indiju su “samo dodirnuli”, a zatim krenuli nazad kroz Arapsko i Crveno more do obala Grčke. Umjesto da Jugoslaviji priđu uz albansku obalu, zbog političke situacije savjetovali su ih da posle Otrantskih vrata dođu do Barija i tuda se vrate kući.

4

avatar
1000
2
2
0
 
4
ladybugBubuljRozaje-CetinjePrincOdKonika
NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Rozaje-Cetinje
Gost
Rozaje-Cetinje

Besa – riječ za laž

PrincOdKonika
Gost
PrincOdKonika

“Krenuti na put oko svijeta, jedrilicom, bez prebijene pare.”
“U Splitu su ukrcali 9 tona govedine”

Zamolijo bi autora ovog teksta da mi rece dje u Splitu mogu da ukrcam 9 tona govedine bez prebijene pare.

Bubulj
Gost
Bubulj

Pa ukrcali su prije nego sto su krenuli i onda su ostali bez prebijene pare …hahaha

ladybug
Gost
ladybug

piše jasno – Joža ih je finansirao od 2.000 dolara, a ostali su bili vez prebijene pare.

Send this to a friend