U Zabranjeni grad je stigla kao djevojka skromnog porijekla, ali je vješto koristila specifičnu mješavinu britkog uma i neobične fizičke ljepote, karakter, ljubaznost, dostojanstvo i skromnost. Ove osobine Ciksi su preporučile za novi harem cara Ksijanfenga. To joj je pomoglo da se uzlaznim putem probije do samog vrha Kine. Tada je poželjela da sama ispiše makar jednu stranicu istorije slavnog carstva… i u tome je uspjela!
U istoriji kineskog carstva Ciksi je upamćena kao jedna od posljednjih vladarki, jer je sa njom počeo kraj velike imperije koja je na tlu Azije opstajala vjekovima.
Rođena je 1835. godine u domu mandžurijskog službenika. Kada joj je bilo 16 godina odvedena je u Zabranjeni grad da učestvuje na izboru za konkubinu kineskog cara Ksijanfenga. Bila je jedna od odabranih djevojaka , a 1856. godina umnogome će odrediti njenu sudbinu – Ciksi je caru Ksijanfengu rodila sina, što joj je donijelo titulu carske pratilje.
Prljave igre u Zabranjenom gradu
Već 1861. godine Peking su tokom Drugog opijumskog rata pokorile britanske i francuske snage. Loše vijesti su do te mjere uzdrmale Ksijanfenga da je ubrzo preminuo. Bila je to prava prilika za Ciksi! Ironično, careva konkubina približila se upravo zvaničnoj Ksijanfengovoj ženi – carici Sijan.
Prije nego što će napustiti ovaj svijet, Ksijanfeng je naredio regentima da upravljaju carstvom, sve do punoljetsva njegovog naslednika koga je Ciksi rodila.
Ovakav obrt je zvaničnu pratilju ohrabrio da sklopi još jači savez sa caricom. Podmićivanje službenika i spletkarenje je moćnim ženama pomoglo da zajedno izvedu državni udar protiv namjesnika.
Nakon što ovaj puč nije uspio, jer nisu uspjele da preuzmu kompletnu kontrolu nad Zabranjenim gradom, Ciksi je jednostavno sklonila u stranu i pustila “zvaničnu” caricu da preuzme svu krivicu.
Izmijenjena situacija je uzdrmala položaj carice Sijan, pa je nadzor nad naslednikom prijestola povjerila komitetu sastavljenom od ljudi koji su joj bili bliski. Takav rasplet nije odgovarao Ciksi, pa se majka budućeg cara potrudila da oko sebe okupi moćnije i značajne ljude.
Ubrzo je sastavila zvanični dokument u kome je navela mnogobrojne prevare i obmane izvedene u režiji caričinog komiteta što je bio dovoljan razlog za pogubljenje trojice članova. Život same carice je bio pošteđen, ali je Ciksi nakon toga postala jedna od najvažnijih osoba u carstvu.
(Ne)zaslužena reputacija tiranina
Godine 1875. donosi veliki udarac za Ciksi s obzirom da je njen sin i naslednik prijestola preminuo. Carstvom su se širile glasine da je počinio samoubistvo zbog nesrećne ljubavi.
Ciksi nije gubila vrijeme. Žalost je potisnula, i prigrabila svu vlast. Sijan je uveliko bila nezainteresovana za državne poslove, a već 1881. godine i ona iznenada umire. Nakon toga, Ciksi više nije imala nijednu prepreku na putu ka svom imenovanju za caricu.
Ako se neko i pitao ko će naslijediti caricu jednom kada umre to pitanje nikada nije izgovarao na glas jer je bilo poznato da Ciksi na sam pomen novog naslednika doživljava napade bijesa i da je “lake ruke” kada je u pitanju donošenje smrtnih kazni.
Carica Ciksi bila je suočena sa jako komplikovanom situacijom u svojoj carevini. Na svim njenim granicama stajale su kolonijalne sile, vječno željne plijena, a unutrašnja podjela među stanovništvom bila je višestruka.
Njena vladavina će ostati poznata po stodnevnoj reformi čiji je glavni cilj bio unapređenje kineskog društva u političkom i ekonomskom smislu. Reforma nije uspjela, jer je Kina bila pod prevelikim uticajem Konfučija i njegove misli, ali pokušaj je bio vrijedan hvale.
Za vrijeme njene vladavine Kina je poražena u ratu s Japanom 1894—95. godine, izgubila nominalni suverenitet nad Korejom i bila je prisiljena na niz ponižavajućih ugovora koji su izazvali kratkotrajni Bokserski ustanak.
Ciksi je umrla 15. novembra 1908. na samrtnoj postelji za naslednika izabravši dvogodišnjeg rođaka Pu Jia. Sahranjena je u Istočnoj carevoj grobnici, pored cara Ksijanfenga i njegove prve žene. Tri godine nakon njene smrti Kina je postala republika.
Tradicionalni pogled na vladavinu carice Ciksi je smatra despotom i tiraninom. Međutim, postoji i druga grupa autora koja smatra da su njeni postupci bili racionalni i razumne reakcije na situaciju u kojoj se tada nalazila Kina.
Neke grupe ističu i uticaj sredine i Konfučijanskog stava raširenog u to doba da uticajne žene donose probleme i da im se ne smije vjerovati. Međutim, dok su ostale žene iz tog perioda stekle naklonost savremenih istoričara i kritičara, negativna slika o Ciksi još postoji.
