Čovjek koji svake večeri svojoj ćerki piše priče

Prije nego što se Met Zurbo ušuškao na kauču da napiše svoju 282. priču za djecu, čitavog dana radio je na farmi ostriga, smijao se sa svojom ćerkom na plaži, plivao uprkos ledenim talasima i na kraju pripremio vegetarijanski obrok.

Bilo je malo poslije deset sati uveče i oči su mu se već sklapale. Ali ne dugo. Uz pomoć viskija i venecuelanskih balada, dovršio je priču o djevojčici koja je voljela da pleše i objavio je na internetu oko jedan sat poslije ponoći. Ostale su još 83 priče do kraja 365-dnevnog izazova koji je sebi zadao.

“Što više djeca budu voljela priče i knjige, to će svijet biti bolji za moju ćerku”, kazao je Zurbo.

“Mašta pobjeđuje nasilje i neznanje i to će uvijek tako biti.”

Zurboov izazov, koji nosi ime po njegovoj 20-mjesečnoj ćerki Sijelo, studija je slučaja iz kreativnosti.

On nije samo autor četiri objavljena romana, oralne istorije o australijskom fudbalu i osam dječjih knjiga. On je i avanturista sa rukama koje ne može da stegne u pesnice pošto je 30 godina proveo čisteći puteve i sadeći šume u Australiji. Skupljanje ostriga u zoru je za njega odmor.

Zurboove priče idu od veselih (Dan 168: “Bare Feet”), preko apsurdnih (Dan 144: “Backwards With Billy Hanging”), do poetskih (Dan 7: “The World’s Smallest Sound”) i ličnih (Dan 133: “For Cielo”). Nijedna od njih nije objavljena u štampanom izdanju, niti iza projekta stoji bilo kakva kampanja.

“To je najljepše u čitavoj stvari”, kaže Met Otli, ilustrator nagradama ovjenčanih dječjih knjiga poput Luke’s Way of Looking.

“Te priče samo plutaju na internetu. Kao da ste naletjeli na neki bogati tajni vrt za koji niko ne zna.”

Još je fascinantnije kada se uzme u obzir da je autor priča čovjek bez fakultetske diplome sa reputacijom ljubitelja divljine i šume koji umije i da se potuče.

“Senzitivnost i poetska ljepota nekih od njegovih priča su teško dokučive”, kaže Helen Čemberlen, australijska književnica i urednica dječjih knjiga koja je, prije nego što se penzionisala, radila sa Zurboom na njegovoj knjizi Moon iz 2015.

“Svako ko ga upozna misli da je on nebrušeni dijamant.”

Zurbo i njegova supruga Elena sreli su se prije tri godine, dok je on pauzirao od šume, a ona provodila vrijeme na odmoru pošto se razvela od muža. Pošto je napustila Karakas i posao arhitekte u preduzeću u kojem je trpjela pritiske da podrži vladajuću partiju, Elena (38) je pokušavala da se bavi dizajnom enterijera i da napiše roman. On je bio frustriran svojom posljednjom knjigom i već je bio odustao od ljubavi. Sijelo je njihov početak.

“Bio sam u planinama i živio težak život”, kaže Zurbo. “Svi su govorili da će ovo promijeniti sve i ja sam rekao hvala bogu.”

Njihova ćerka došla je na svijet tri nedjelje ranije pošto su jedva prevalili put do bolnice. Tasmanijski seoski putevi su nezgodni. Te noći su se vjerili.

Zurbo (52) kaže da je 365 priča koje čine projekat poklon za Sijelo, mada se zasigurno ne bi bunio da neki izdavač probere jednu ili dvije. On, naposletku, kako je rekao, pokušava da bude dobar roditelj, da za Sijelo učini isto ono što su njegov otac, ilustrator, i majka, doajenka avangardnog pozorišta u Melburnu, učinili za njega: da inspiriše ljubav prema kreativnosti.

“Moji mama i tata su se razišli kada sam imao dvije godine. Pa šta?”, kaže Zurbo. “Bio sam slobodan da lutam i to je samo doprinijelo razvoju moje mašte.”

On se ne zaustavlja, kao da su protraćeni vrijeme i energija zlo. Četiri sata pošto je objavio priču o djevojčici koja pleše, u kuhinji je pakovao ostatke od večere da ih sjutradan ponese na posao.

Priče mu, čak i dok je na poslu, nadolaze kao talasi. Zurbo kaže da ima ideju za jednu priču inspirisanu onom od prethodnog dana o djevojčici koja pleše.

“Ona pleše sa čudovištem koje niko ne može da vidi. Njen brat takođe, on ne zna za njega, ali neprestano zasmijava čudovište”, ispričao je Zurbo.

Neke priče su takve, varijacije na temu, ali većina njih započinje ljudima koje je u životu sretao i onime što su mu oni govorili o svojoj djeci.

Dan 102: “The Best Skier in the Wolrd” inspirisana je prijateljicom čiji je sin slomio nogu na skijanju i trebalo mu je da ga neko zabavi. Dan 209: “Austin’s First Game” je za Dejva, kapetana njegovog fudbalskog kluba.

Neke su priče o ljubavi prema pričama. “Cielo” je besplatan i predstavlja projekat jednako nepraktičan i neumoran kakav je i njegov tvorac.

“Skačemo sa kamena na kamen”, kaže Zurbo. “Samo pokušavamo da pređemo potok.”