Da li je astrologija prva nauka ili najizazovnija nadrinauka?

Astrologija, bilo nauka ili pseudonauka, stvara neraskidivu vezu između astronomskih fenomena i događaja koji se odvijaju u stvarnosti. To je jedna od prvih, ako ne i prva, disciplina koja se u gotovo neizmijenjenom obliku očuvala do današnjih dana, ne sazrijevajući zajedno sa civilizacijom, piše portal kultivisise.rs

Upravo zbog toga, ali i zbog same svoje koncepcije, začuđujuće je kako je i dalje, u XXI vijeku, toliko aktuelna. Po logici stvari, zar ne bi trebalo odbaciti sve iracionalne pokušaje dokazivanja nedokazivog u vremenu nezaustavljivog razvoja nauke i sasvim egzaktnih podataka?

Praksa svjedoči suprotno.

Korijeni astrologije u korijenima ljudskog postojanja

Ljudi su još od najranijih vremena pokušavali da otkriju zakonitosti prirode koja ih okružuje i da nekako predvide buduća zbivanja – bila ona u vezi sa dinastijom koja će sljedeća doći na vlast, mogućim prirodnim nepogodama ili sa njima samima.

Kako nauka kao pojam tada nije ni postojala, jedino što je ljudima pružalo ma kakav uvid u razumijevanje svijeta bilo je puko posmatranje. Između ostalog, posmatrali su zvijezde, uvidjeli da su one nekako grupisane i da se tako grupisane pomjeraju.

Smatra se da su prvi „noćni posmatrači” bili Vavilonci, a ubrzo su ovu tehniku počeli da primjenjuju i stari Grci. Oni su grupisanim zvijezdama dali naziv „konstelacije” ili „sazvježđa”, istima dali imena svojih bogova i zaključili da sve te pojave koji oni opažaju na nebu nekako utiču i na život na Zemlji.

Ptolomej, otac astrologije

Kako je Ptolomej najviše izučavao ovaj uticaj i o njemu pisao u svojoj knjizi od čak četiri toma – Tetrabiblios – uvreženo je mišljenje da je upravo on otac astrologije, koja se tada još uvijek nije razlikovala od srodne joj nauke – astronomije.

Ptolomej je prvi zaključio da položaj Sunca, Mjeseca i planeta u trenutku rađanja osobe determinišu njenu ličnost i sudbinu. Iz ovog otkrića uslijedilo je stvaranje horoskopa, te je horoskopski znak zapravo označio sazvježđe u kom se Sunce zadesilo u trenutku nečijeg dolaska na svijet.

Astrologija se, bez obzira na pomjeranje sazvježđa i otkriće novih nebeskih tijela, kroz vjekove održala onakva kakva je bila prije mnogo hiljada godina. Kao takva, postala je sve popularnija, čak do te mjere da se danas kao nauka izučava na nekim univerzitetima.

U štampi se prvi put pojavila nakon predviđanja američkih astrologa o ubistvu Džona Kenedija i od tad počinje njena degradacija na nivo razonode i zabavnog štiva u dnevnoj štampi.

Kroz sve ove događaje, smjenu milenijuma i epoha, astrologija je konstantno bila na udaru zbog svoje navodne besmislenosti. Vremenom su se iskristalisali jasni razlozi za neprihvatanje astrologije kao nauke, ali i za njeno ubrajanje u naučne discipline, te ćemo ovu nikad aktuelniju naučnu debatu probati da svedemo na nekoliko osnovnih argumenata.

Zašto astrologija nije nauka?

Kanadski naučnik Pol Tagard u svom eseju „Zašto je astrologija pseudonauka?” iznio je nekoliko činjenica koje karakterišu određenu disciplinu kao pseudonauku.

Dakle, na osnovu ovih zapažanja, astrologija nije nauka zato što:

1. Tokom dugog vremenskog perioda nije doživela gotovo nikakav progres u odnosu na druge naučne teorije.
2. Ljudi se nisu bavili astrologijom da bi je ikako unaprijedili i riješili postojeće probleme u vezi sa njom.
3. Astrologija u teoriji posjeduje veliki broj pitanja na koja ne postoje validni odgovori.

Zaista, astrolozi su se vjekovima grčevito trudili da očuvaju astrologiju u neizmijenjenom obliku. Astrologija kakvom je danas znamo i kakvom su je naši daleki preci znali i dalje se zasniva na davno odbačenoj geocentričnoj teoriji, ne obazire se na nove planete i pomjeranja sazvježđa zodijaka – naprosto stagnira hiljadama godina.
Ne poziva se ni na nauku ni na religiju, njena tačnost ne može se ni na jedan način egzaktno, naučno utvrditi, te samim tim postoji mnoštvo pitanja na koja je gotovo nemoguće odgovoriti. Sve ovo ne čini jednu pravu naučnu teoriju.

Pored toga, psihologija nudi nekoliko prostih objašnjenja masovne opčinjenosti astrologijom, naročito horoskopom, i vjerovanja u validnost podataka kojima astrologija barata.

Američki psiholog Bertram Forer jednom prilikom je na svojim studentima izveo eksperiment kojim je potvrdio da se opisi ličnosti po horoskopu mogu odnositi zapravo na svaku osobu, bez obzira na njen zodijak.

Saopštio je studentima da će raditi test ličnosti, na kraju testa je svakome dao isti opis ličnosti (bez njihovog znanja) i zamolio ih da na skali od 0 do 5 ocijene koliko je opis smislen.

Opis je izgledao ovako:

„Imate potrebu da se dopadnete ljudima, ali ostajete samokritični. Imate određene slabosti, ali ih uspješno kompenzujete. Takođe, imate dosta neiskorišćenih kapaciteta. Disciplinovani ste, ali ste skloni unutrašnjim brigama. S vremena na vrijeme sumnjate u odluke koje ste donijeli. Obično ste ekstrovertni, dostupni i društveni, ali ima perioda kada se oprezno povučete u sebe. Neki od vaših ciljeva mogu se smatrati nerealnim”.
Nakon ocjenjivanja opisa, Ferer je uvidio da prosjek od 4,2 potvrđuje polaznu hipotezu njegovog istraživanja. Dakle, prekomjerna verifikacija predstavlja veliku manu astrologije.

Takođe, sama činjenica da postoji snažno uvjerenje da je astrologija ispravna u određenoj grupi ili zajednici može dovesti do toga da pojedinac i protiv svoje volje usvoji unaprijed zadato mišljenje o ovoj disciplini.

Na samom kraju, takozvano pristrasno potvrđivanje igra odlučujuću ulogu u odobravanju astrologije. Naime, ako ljekar noćne smjene primijeti da je broj pacijenata porastao one večeri kad je pun mjesec, pripisaće to ovoj astrološkoj pojavi, ni ne provjeravajući kakvo je stanje u noćima mladog mjeseca.

Zašto astrologija ipak može biti nauka?

Prvo opravdanje za svrstavanje astrologije u naučne discipline jeste sama etimologija. Astrologija u svom nazivu sadrži riječ logos, koja znači – nauka. Nauka, koja se egzaktnim metodama možda ne može dokazati, ali njena potvrda je sam život, splet okolnosti koji diktira.

Da li smo dovoljno smjeli da bismo se suprotstavili starim Grcima koji su u ovu samu riječ utkali njenu naučnu prirodu?

Sigurno da su naši preci znali šta rade, noćima posmatrajući i izučavajući pojave na nebu. Jedna od potvrda toga jeste da je čak i priznata nauka uspjela da dokaže da je Zemlja i te kako podložna uticaju drugih nebeskih tijela.
Bez uticaja Sunca ne bi bilo ni života na Zemlji, a bez Mjeseca ne bi bilo plime i osjeke. Takođe, solarnim svemirskim teleskopom potvrđeno je da je energija koju Sunce isijava uvijek različita – zato je za izradu horoskopa od prijeke važnosti tačan minut našeg rođenja i tačna lokacija.

Osim toga, kako poravnanje planeta dokazano ima uticaj na mnoge elementarne nepogode, postavljena je logična pretpostavka da vjerovatno jednaki uticaj ima i na neprilike u ljudskom društvu.

Naposlijetku, po riječima Pola Fajerabenda, austrijskog naučnika, „svako posmatranje svijeta oko nas i iznošenja tvrdnji o njemu jeste neka vrsta naučne ideologije, samo je pitanje koliko će ista biti prihvaćena”.

Motiv vjerovanja u astrologiju oduvijek je bio jasan. Ljudi obožavaju sve što je mistično, okultno. Strah od neznanja nagnao ih je da pobjegnu u iracionalno – u nadanje, maštanje, potragu za smislom.

Astrologija je pružila ljudskoj vrsti ono što egzaktna nauka nikada neće uspjeti – priču, ispričanu jezikom običnog čovjeka, nezagriženog za komplikovane termine i neshvatljiva objašnjenja.

Još od ranog školovanja učili su nas da vjerujemo u nauku, da usvajamo naučne zakone zdravo za gotovo, bez ikakvog promišljanja, jer iza jedne naučne teorije stoji toliki nezamislivi proces verifikacije, da nema potrebe dovoditi je u bilo kakvo pitanje nakon toga.

Ipak, kako praksa uglavnom svjedoči drukčije – astrologija je danas aktuelnija nego ikada prije. Od prvog pojavljivanja u štampi – traženija je. Ljudi čitaju horoskope – što krišom, što s ponosom. Ako imaju smisla poraduju se i povjeruju, ako nemaju – to je samo beznačajni dnevni horskop u novinama.

Bilo kako bilo, znajući da je astrologija jedna od polaznih sfera zanimanja prvih ljudi koji su koračali ovom planetom, ipak je lijepo kad shvatimo da je, kao takva, možda jedini primjer dosljednog očuvanja tradicije, i to ovaj put stare gotovo koliko i svijet.

Nauka ili ne, astrologija će se sigurno još dugo vrzmati po našoj svakodnevici, buditi nam nadu, ulivati snagu za buduće dane, makar nas i samo razonoditi – pa sve i da uopšte ne vjerujemo u nju.