Ljudi su dugo mislili za sebe da su najpametniji na planeti. Ipak, dokazi kontinuirano otkrivaju da životinje hvataju korak i vjerovatno nas prestižu u evolucijskoj inteligenciji.
Neke filozofske perspektive ukazuju na to da je ovaj antropomorfni egocentrizam pogrešan. Razlog leži u vjerovanju da sva stvorenja, a ne samo ljudi, imaju um koji može evoluirati prema višim nivoima svijesti.
Uostalom, četvrtinu svog DNK dijelimo sa zrnom pirinča, ali postoji nešto još inteligentnije u našem dizajnu. Mnogi vjeruju da to “nešto” prožima sve.
Neka istraživanja nude teoriju da su se životinje preselile u zelene ravnice kad su se prašume sjeverne Afrike povukle, nakon ledenog doba. Ove životinje su brstile sve na šta su naišle. To je uključivalo i gljive koje sadrže psilocybin, a koje su rasle u izmetu kopitara. Istraživači smatraju da su psihodelici u životinjskoj ishrani pomogli evolucijskoj inteligenciji. Nakon toga se razvio jezik, a onda je uslijedio dodatni niz vještina karakterističnih za višu inteligenciju.
Istraživanje takođe tvrdi da su, zbog klimatskih promjena, gljive nestale iz životinjske ishrane, 12.000 godina kasnije. I životinje su se jednostavno vratile unazad, u oblik manje inteligentnih primata.
Mejnstrim naučnici kažu da nam samo suptilna i blaga usavršavanja u arhitekturi našeg mozga omogućavaju da budemo pametniji od većine životinja.
Bez obzira šta pokreće našu evoluciju, postoji očigledan dokaz da se to mijenja. Naročito kod ljudi, a vjerovatno, suptilnije, i kod velikog broja životinjskih vrsta.
Video zapisi životinja koje uče kako da koriste alate pružaju dokaz da se ovaj pomak u evolucijskoj inteligenciji događa svima, ne samo ljudskoj vrsti.
Ukoliko na trenutak zamislimo da je svijest zaista iskonska, a sve stvari su samo misli u svijetu uma, to može da objasni neke od fascinantnih ponašanja životinja.
Hobotnice pokazuju zapanjujuće sposobnosti, uključujući kratkoročnu i dugoročnu memoriju. Poznato je da su znale da se prikače za palubu ribarskih brodova i uzimaju otvorene rakove koje su ulovili ribari, bez da im je trebao alat.
Majmuni kapucineri prave oružje od kamena koje je veoma nalik ranim ljudskim alatima za kopanje, sječenje mesa ili otvaranje oraha. Oštri kameni alati koji nastanu kada majmuni udare jedan kamen o drugi su toliko slični drevnim alatima koje su pravili prvi ljudi, da arheolozi moraju ponovno da razmise treba li te alate pripisati ranoj ljudskoj civilizaciji.
Šimpanze iz Gvineje zapanjile su naučnike vještinom koju su koristile za pecanje. Dugačke grane su vukli po vodi kako bi izvadili alge koje su tako mogli da jedu.
Poznato je da na svijetu postoji svega nekoliko jata orki koji love foke nasukavanjem na obalu. Ova vrsta lova za ovako velike životinje je veoma opasna. Ipak, orke već generacijama prenose na svoje potomke znanja o bezbjednom lovu.
Naučnici zaključuju da transfer znanja, odnosno svijest, ne zahtijeva sofisticirane kognitivne sposobnosti, koje trenutno jedino ljudi imaju. Mnoge životinje mogu imati mnogo višu inteligenciju nego što im priznajemo.
Nervni sistem insekata i zglavkara možda nije kompleksan poput našeg, s mogućnošću pretvaranja energije kroz čakre, kao što su drevni učitelji borilačkih vještina i jogiji radili. Ali čak i s umovima potpuno drugačijim od naših, čini se da sva osjećajna bića zaista evoluiraju prema većoj dimenziji i proširenoj inteligenciji.
