Nije rijetkost vidjeti i čuti da nije nemoguće putovati tako da to zaista bude vaš posao i da samo pišete svoja iskustva i fotografišete se… I zaista nije nemoguće, ali postoje stvari o kojima ti ljudi skoro nikada ne govore.
Stalna primanja
Ovo je bolna tema svih onih koji su se odrekli poslova od 40 sati nedjeljno i “bacili se na putovanja”.
“Pravilo je da prve godine ne očekujete nikakve prihode. Većina oglašivača, bile to agencije ili kompanije, neće da sarađuju sa sajtovima koji su mlađi od godinu dana”, kaže Kejt Mekali, autorka turističkog bloga, koja objašnjava da nema primanja dokle god ne dokažete da ste dobri za saradnju i da čak ni iskusni blogeraši nemaju stalna primanja samo od toga.
“Ponekad zarađujem mnogo novca, a nekad sam švorc, zato je plan štednje veoma važan”, dodaje ona dok njena koleginica Dženifer O’Brajan kaže da prve godine ne da ne zarađujete, nego ste stalno na gubitku.
Posao 24/7
Putovanja nisu samo uživanje, barem ne onda kada se svjesno upustite u to kao u jedini način zarade. Pisanje blogova o putovanjima nije toliko jednostavno, postoji ih mnogo i stalno morate da se dokazujete i konstantno da imate nove ljude.
“Svi misle da je vaš posao da putujete i pišete post ili dva. To nije istina: Ja nikad u životu nisam ovako naporno radila. Kad sam tek počela 12-14 sati sam provodila kraj laptopa. Voditi blog o putovanjima je mnogo više od samo pisanja bloga”, rekla je Neli Džuan i dodala da mnogo vremena odlazi na odgovaranje na mejlove, pregovore sa potencijalnim klijentima, obradu fotografija, pravljenje video-snimaka, smišljanje taktike za privlačenje ljudi…
Posmatranje svijeta kroz objektiv
Fotografije su veoma važne kada se radi o pisanju o putovanjima. Zato je svaki sekund važan, i morate da provjerite kako sve što vidite izgleda i kroz objektiv.
“Moj muž je napaćena duša. On mora da napravi fotografije da što bolje izgledaju gdje god da smo. Ne smijemo da uzmemo ni zalogaj prije nego što napravimo savršenu fotografiju onoga što ćemo jesti”, podijelila je za Brajt sajd (Bright Side) Elen, koja se požalila na stalno nošenje velike količine tehničke opreme o kojoj mora da vodi računa.
Dugi i važni tekstovi ostaju neprimijećeni
Ti dugi tekstovi su vama važni, ali malo ko će izdvojiti svoje vrijeme da vidi kako je vama bilo negdje. Njih zanima kako oni da se provedu negdje, a za to su potrebni tekstovi od nekoliko pasusa, nekoliko fotografija i nekoliko navedenih stavki – istaknutih u tekstu da ne moraju da čitaju ono prije suštine.
“Postoje pravila koja moraju da se prate. Određen je broj riječi, fond i format slova, treba dati kvalitet, ali biti i zanimljiv…. Sadržaj nema dušu, osjećanja i emocije”, rekla je Ana, koja je morala objektivnije da pristupi tekstovima.
Život djeluje mnogo ljepši nego što jeste
“Nedavno sam pričala sa jednom blogerkom u inostranstvu. Bila je iscrpljena, neispavana, u stresu. I bila je uplašena da ima trovanje hranom. Sjutradan je objavila fotografiju na kojoj djeluje kao da joj je nikad bolje”, rekla je novinarka putovanja Niki Vargas.
Ona je objasnila da ako su ti putovanja posao, onda ih moraš raditi i onda kada ti se ne rade, kao i bilo šta drugo. Ne možete jedan dan pisati kako vam je u Maroku, a onda dva dana ne objaviti ništa, ljudi će prestati da vas prate.
Održati odnos sa voljenima
Mnogi izgube svaki kontakt sa nekim prijateljima, iako to ne žele, ali naprosto nisu tu, imaju previše obaveza i u različitim su vremenskim zonama.
“Kada sam počinjao bio sam u dvadesetim i put oko svijeta je bio potpuno prihvatljiv, ali sada imam 33 i većina mojih prijatelja je u braku i ima djecu. Ponekad to može da udaljava ljude”, rekao je Šenon O’Donel.
Zaboravite na ozbiljne veze
Nigdje se ne zadržavate dovoljno dugo da biste se zapravo zabavljali sa nekim.
“Kada nekoga upoznate u stranoj državi, uvijek imate u glavi kako će u jednom momentu neko morati da ode. Možete imati strasnu romansu nekoliko dana, čak i da odlučite da putujete zajedno na neku destinaciju, ali to otkucavanje sata baš budi užasan osjećaj”, izjavila je Viktorija Bredvud.
Uspomene postaju sve bleđe
“Kada uzmete odmor od posla, budete uzbuđeni i osjećate se posebno dobro. Imate nešto čemu biste se radovali neko vrijeme. A onda, počnete da putujete sve vrijeme, i taj osjećaj se gubi i putovanje shvatate olako”, rekla je Viktorija Bredvud i dodala da je vidjela toliko vodopada, crkava, zalazaka sunca, hramova da su svi počeli da se stapaju u jedan.
Neizvjesnost i nostalgija
“Teško je živjeti u koferu. Pakuj se, otpakuj se, prenoći ovdje, onde, zakaži let, planiraj rute, analiziraj mape… Sve to iscrpljuje, a ponekad naprosto želim da ne mislim ni o čemu. Želim da radim za svojim kompom, da skuvam pristojno jelo, da odem u teretanu i da to bude sve”, požalila se Viktorija Bredvud.
