Deni Stjuart je jedne avgustovske večeri žurio da se nađe sa svojim momkom Pitom na večeru, ali se ta noć pretvorila u nešto što će ga obilježiti za cio život. Pronašao je tek rođenu bebu, zamotanu u duks i ostavljenu na podu stanice metroa u Njujorku. Ovaj “slučajni susret” tada tridesetpetogodišnjaka i novorođenčeta ispostaviće se kao sudbonosan. Danas je on njihov usvojeni sin.
“Bilo je to oko osam sati 28. avgusta 2000. godine. Primijetio sam na podu sklopljenom uza zid nešto nalik na lutku. Razmišljao sam da je ispala nekom djetetu i krenuo sam niz stepenice svojim putem. Ali sam pogledao još jednom u tom pravcu i ukapirao da se pomjeraju noge i onda mi je bilo jasno da nije igračka nego beba. Bio je to dječačić, umotan u tamni duks iz kojeg su virile sićušna stopala”, prisjeća se Deni.
Kao je dalje opisao, pupak bebe još nije otpao pa je Deni pretpostavljao da je beba starija tek nekoliko dana. Pozvao je policiju koja je odvela bebu u bolnicu, dao izjavu i mislio da je uradio jedno dobro djelo i da se na tome završava cijela priča koja će mu ostati cio život u sjećanju.
On će se vratiti svakodnevici, poslu socijalnog radnika, a njegov momak će i dalje biti dramski pisac i veb dizajner. Ali sudbina je drugačije namjestila stvari. Četiri mjeseca kasnije Deni dobija poziv Uprave dječje službe da prisustvuje ročištu kako bi svjedočio o tome kako je pronašao bebu.
Proces usvajanja
Odazvao se pozivu, a onda i dobio pitanje sudije: “Da li biste željeli da usvojite bebu?” Iako je bez razmišljanja rekao da bi to bilo u redu, znao je da to neće biti lako, na šta ga je sudija ubjeđivao da će sve ići glatko, ako on i njegov partner pristanu.
Iako je sudijino pitanje postalo potpuno neočekivano, prijatelji i poznanici već su postavili pitanje zašto Deni i Pit nisu odveli dječaka kući kako bi se brinuli o njemu od iste noći kada je pronađeno.
“Nije trebalo da budete socijalni radnik pa da znate da to ne funkcioniše tako. Nisam razmišljao o usvajanju tog djeteta, ali me je to pitanje kopkalo pa sam pozvao Pita da mu kažem šta se dešava. Bio je izričit da kažem da nisam zainteresovan i da nećemo da usvajamo bebu”, rekao je tad Deni.
Kako kaže, naredne nedjelje su prošle u burnim raspravama ovog para, nisu imali ni novca ni prostora za bebu, ali je Deni ipak želio bebu. Pit se cijelo vrijeme protivio ali je na nagovor partnera ipak otišao u hraniteljsku porodicu da vidi bebu.
“Kada smo stigli vidjeli smo da beba ne živi u lijepim uslovima, imao je osipe od pelena, oko pupka, preko bedara, pa do leđa mu je sve bilo crveno. Kada je Deni uzeo bebu u ruku pitao ju je: “Sjećaš li me se?”, a Pia je obuzeo “talas topline”. Bio je to susret koji je odlučio da ipak usvoje mališana.
Proces usvajanja je počeo brzo. Bilo je kućnih posjeta, provjera prošlosti i puno pitanja na koja je trebalo odgovoriti. Deniju i Pitu rečeno je da će proći mjeseci dok beba ne dođe u njihov dom, tako da su imali vremena da se pripreme.
U petak 22. decembra u devet sati ujutro, Deni i Pit su otišli po Kevina i prikladno, u stan su se vratili prolazeći pored metro stanice na kojoj su ga i našli. Beba je trebalo da bude kod njih samo tokom praznika. Zvanično, usvojili su ga 17. decembra 2002. godine.
Kevin je danas momak pun hobija i interesovanja
Godine 2011. Njujork je postao šesta država u SAD-u koja je legalizovala homoseksualne brakove. Deni i Pit su pitali Kevina šta misli o tome da se njih dvojica vjenčaju, na šta je on rekao samo jedno – neka vas vjenča sudija koja nas je i spojila. Tako je i bilo.
Kevin sada ima 20 godina i studira matematiku i računarstvo. Sićušni dječačić kojeg je Deni pronašao na metro stanici sada voli da igra frizbi i da trči maratone. Plesao je sa Nacionalnim institutom za ples od svoje devete do 14. godine. Pit kaže kada Kevin želi da nauči nešto, on jednostavno to i uradi bez prevelike muke, pa je tako sam naučio da svira klavir i gitaru.
