Prije više od 9.000 godina, misteriozna grupa lovaca-sakupljača sagradila je nešto što je opisano kao prvi poznati hram na svijetu.
Smješteno na jugu Turske, ovo drevno svetilište starije je od Stounhendža 6.000, a egipatskih piramida 5.000 godina.
Njim dominiraju djelovi zida od krečnjaka visoki nešto manje od šest metara, isklesani u obliku slova “T” i prekriveni zanimljivim crtežima grabljivica i drugih divljih životinja. Tu se nalaze i brojni fragmenti ljudskih lobanja, uključujući i neke koje su očigledno oblikovani ljudskom rukom.
Ritual upotrebe ljudskih lobanja možda djeluje užasavajuće većini ljudi danas, ali arheološka otkrića pokazuju da su lobanje bile korišćene u ritualima širom Sredozemlja, pa i u Gobekli Tepe hramu, kako se zove ovaj turski hram.
Mjesto iz kamenog doba, koje je postojalo mnogo prije točka i grnčarije, tokom posljednjih dvadeset godina intenzivno je istraživano, ali još niko ne može sa sigurnošću da tvrdi koja je njegova namjena bila.
Međutim, studija objavljena u srijedu u časopisu “Science Advances” otkriva da su ljudi ovdje dolazili da odaju počast precima ili božanstvima, kao i obilježe važne prekretnice u životu pojedinaca. Ljudske lobanje, čiji su ostaci pronađeni u hramu, najvjerovatnije su im služile kao dekor.
“To je za njih sigurno bilo uzbudljivo iskustvo”, kaže Li Kler, profesorka Njemačkog arheološkog instituta i koordinator istraživanja u Gobekli Tepe.
“Zgrade su bile suterenske i tačno možete da zamislite baklje i udarce bubnjeva tokom njihovih rituala”.
Arheolozi su pronašli gomile lobanja, odvojenih od ostatka skeleta, kao i lobanje dekorisane okerom i prekrivene glinom. Mnoge od njih su imale tragove grebanja, što sugeriše da su iskopavane iz grobova i da im je potom skidano sve preostalo tkivo.Tu su pronađeni i ostaci kakve istraživači nikad ranije nijesu vidjeli: sedam fragmenata lobanje, koji su pripadali trojici ljudi i u kojima su urezane duboke prave linije, a u jednom od njih je i izbušena rupa.
“Ove rezbarije su izuzetne”, kaže Julija Greski, antropolog i paleopatolog iz Berlina, koja je predvodila istraživanje.
Udubljenja su duboka između 0,2 i 4 milimentra, a mikroskopske analize pokazuju da su napravljene uz pomoć kamenih alata. Fragmenti takođe nose pliće brazde koje su vjerovatno napravljene tokom procesa čišćenja.
Nema sumnje da su nastale posthumno, ali je vrlo vjerovatno da su pravljene nedugo po smrti pojedinaca kojima su pripadale.
Ipak, ove zanimljive fragmente obavija dio misterije. Dosad je otkriveno čak 408 djelova ljudskih lobanja, ali je samo nekolicina ukrašena. Zašto? Da li su ukrašavane samo lobanje važnih ljudi u zajednici? Da li su nekada pripadale istrijebljenim neprijateljima?
Autori su takođe primijetili da brazde vjerovatno nijesu bile dekorativne i da je jedna od njih izbušena, vjerovatno kako bi se kroz nju provukla nit. Ako je to tačno, brazde su možda urezane, kako bi držale nit na mjestu, u slučaju da su lobanje visile s neke tavanice.
“Tumačimo ove brazde kao nešto što je trebalo da očuva oblik lobanje”, kaže Kler. “Donja vilica uglavnom otpada, pa su brazde možda služile da drže neki kanap na mjestu kojim je pričvršćena vilica”.
I simboli uklesani na zidovima sugerišu da su lobanje igrale važnu ulogu u ritualima u hramu. Recimo, statua poznata kao Nosač darova, izgleda kao da drži ljudsku lobanju u rukama, dok je jedan obezglavljeni čovjek oslikan na jednom od stubova u obliku slova “T”. Takođe, pronađene su mnoge uzidane lobanje na mjestu.
Za nova saznanja o Gobekli Tepe hramu, biće potrebno mnogo vremena, jer je on ogroman – zauzima oko 89.000 kvadratnih metara.
Iako arheolozi rade na ovom lokalitetu već dvije decenije, nijesu iskopali više od 10 odsto hrama.
