Zapovjednik broda Argo godinu dana je ćutao kao zaliven o tome da je vidio pod morem olupinu slavnog broda.
Govorilo se da je projektovan da bude nepotopiv. Ipak mnogo se nagađalo o razlozima zbog kojih je slavni Royal Mail Ship Titanik potonuo, a mnogi su bili zaista oprečni. Veliki prekookeanski brod sa sobom je na dno Sjevernoatlantskog okeana povukao i više od 1500 od ukupno 2.224 putnika i člana posade.
Brojne ekspedicije bile su poslate kako bi pronašle olupinu, ali se to nije dogodilo sve do 1985. kada se “odjednom” pojavila.
Već dugi niz godina čuva se tajna o tome kako je zapravo pronađen slavni brod. Istinu je tek nedavno otkrilo Odjeljenje ratne mornarice. Kao što se ispostavilo, pronalaženje Titanika bila je potpuna slučajnost, a brod je pronađen pod zapovjedništvom američkog komandanta Roberta Balarda, koji je zapravo tražio nešto sasvim drugo – dvije nuklearne podmornice, piše Business Insider.
Balard je služio kao obavještajni oficir u rezervnim vojnim jedinicama prije nego što je dvije godine kasnije stupio u aktivnu mornaričku službu. Dok je bio tamo, služio je kao veza između kancelarije za istraživanje brodova i okeanografske ustanove Woods Hole.
Proveo je mnogo godina svog života posvetivši se području okeanografije. Čak i prije nego što se prijavio, radio je na svojoj podmornici koju je nazvao Alvin, a u saradnji s Institutom Woods Hole. Nastavio je s projektovanjem podmornica i mornaričkih tehnologija sve dok nije završio svoj poznati istraživački brod Argo, za istraživanje podmorja. Argo je bio opremljen visokotehnološkim sonarom i kamerama i imao je robota zvanog Džeson.
Tada je američka mornarica tajno stupila u kontakt s Balardom i zatražila od njega pomoć u pronalaženju podmornica – USSThresher i USS Scorpion. Bila je to 1982. godina. Obje nuklearne podmornice tajanstveno su nestale šezdesetih godina prošlog vijeka, ali američkoj vladi nikad nije bilo jasno šta se tačno dogodilo. Približne lokacije podmornica bile su poznate, ali niko nije imao pojma u kakvom su stanju nuklearni reaktori nakon 20 godina provedenih pod morem. Poslali su Balarda i njegov tim da saznaju. Da bi prikrili tragove, rekli su da kreću na redovnu ekspediciju kako bi tražili izgubljeni Titanik koji, uprkos izgovoru, uopšte nije bio cilj pretrage. Balard je pitao da li može da traži i Titanik kad je već na toj lokaciji, što mu je bila prilika da ispuni svoj dječački san. Mornarica je pristala. Rekli su da bi mogao potražiti potopljenog diva tek ako pronađe dvije podmornice za kojima su tragali, i to pod uslovom ako mu ostane vremena i novaca za to.
Dobio je sredstva i krenuo s francuskim istraživačkim brodom Le Suroit. Balard je krio svoj zadatak od velikog dijela posade. Sam se spuštao u morske dubine i provjeravao stanje svakog nuklearnog reaktora i bojnih glava. Imao je grubu predstavu o tome gdje će tražiti, ali slijedio je tragove krhotina na relativno glatkom dnu okeana kako bi došao do svake podmornice. Nakon što je završio provjeru na USS Scorpion i USS Thresher, imao je još dvanaest dana. Između dvije olupine bilo je veliko polje smeća koje je prekrivalo okeanski pod. Bilo je to mnogo dalje od mjesta gdje su stručnjaci tvrdili da bi Titanik mogao biti. Baš kao i za dvije podmornice, Balard je vjerovao da je i Titanik potpuno uništen i da je za sobom ostavio tragove otpadaka i krhotina dok je tonuo do svog konačnog odredišta. Koristio je ono iskustvo koje je naučio proučavajući podmornice, pa je istu teoriju primijenio i na slavni brod.
Najprije je pronašao brodski kotao, a potom i cijeli trup. Znao je da mu je preostalo jako malo vremena, a približavala se i snažna oluja, pa je obilježio tačnu lokaciju na karti i vratio se ovamo iduće godine. Cijelu godinu dana nikom nije rekao ni riječ u strahu da neko ne otkrije trup broda i da ga ne pokrade. Na kraju se vratio 12. jula 1986. godine i napravio prvu detaljnu studiju o olupini. Balard će kasnije istražiti olupinu Bismarcka, RMS Lusitanije, USS Yorktowna, PT-109 Johna Kennedyja i još mnogo toga. Priča o Titaniku, naravno, kasnije će se pretvoriti u film koji je osvojio 11 Oskara, što je uobičajeno izostavilo činjenicu da je brodska olupina zapravo otkrivena zbog najtajnije vladine operacije.
