Zanimljivosti

Godine kada je Boka Kotorska bila u zagrljaju svile

Boka Kotorska je oduvjek bila poznata kao zaliv poznatih moreplovaca, drevnih gradova i svetaca, a u jednom periodu bila je poznata i po svili.

Boka-najveći zaliv Jadranskog mora, smješten je na samom sjeveru primorskog dijela Crne Gore. Uz samu obalu nanizani su jedan do drugog gradići u čijem se zaleđu izdižu visoke krševite planine, kao čuvari hiljadama godina duge istorije, u koju je utkan duh mnogih civilizacija koje su vladale ovim prostorima.

U drugoj polovini 19. vijeka, ugledni bokeški sveštenik Lazar Ercegović bio je veliki protivnik odlaska mladića i djevojaka iz Boke Kotorske “trbuhom za kruhom”. Često je govorio da nigdje nema kruha i sunca kao u zavičaju gdje samo “u bokeljskim murvama ima toliko zakopanog blaga”. A blago popa Lazara bio je uzgoj svilene bube!

Tokom cijelog 19. vijeka Boka Kotorska je jedan od poznatijih evropskih svilarskih krajeva, a od ukupne količine čaura svilene bube na istočnoj obali Jadrana, u tadašnjoj austrougarskoj pokrajini Dalmaciji, polovina se proizvodila u Boki.

Iz ovog dijela carevine svila se izvozila već prvih godina 19. vijeka, istina u malim količinama-kazuju tadašnje statističke knjige. To govori da je prizvodnju svile odnosno proizvodnju čahura svilene bube Austrija zatekla u Boki .

Bokelji su veliki zaljubljenici u svilu pa su im mnogi odjevni i ukrasni predmeti narodnog ženskog i muškog odijela od svile: od maramice do traverse i muškog pojasa. I čuveni šal kojim su se Bokeljke skrivale od muških pogleda, bio je od svile. Na tržištu Boke znalo je biti 16 vrsta svilenih tkanina!

Svilarstvo, kao dio savremene privrede, u Austro-ugarskoj dobija na značaju tridesetih godina 19. vijeka kada Vlada raspisuje godišnju nagradu za najboljeg uzgajivača stabala murvi-neophodnih za uzgoj svilene bube koje se hrane lišćem murve.

Već 1829. godine u Zadru se osniva svilarska radionica, a nepune dvije godine kasnije i u Kotoru. Tada se u zadarskoj radionici organizuje obuka za djevojke koje će raditi u postojećim i budućim svilarskim radionicama u Dalmaciji. Među njima su i djevojke iz Boke Kotorske.

Kada počinje priča o bokeškom svilarstvu za sada ne znamo, ali je u knjigu Uprave grada Kotora, 17. oktobra 1333. godine zabilježeno ime kotorske sviloprele Dobroslave. Možemo pretpostaviti da se svilena buba već tada gajila i u okolinu Kotora. Zna se za uvoz čahura iz Skadra i nekih drugih krajeva.

Sredinom 16. vijeka mletačke vlasti naređuju sječu stabala murve, a time i prekid u uzgoju svilene bube, u svim krajevima Republike na istočnoj obali Jadrana pa time i u Boki Kotorskoj. Razlozi ove drastične mjere su ekonomske prirode, bolje raći zaštita monopola u proizvodnji svile na području Venecije. Murva se ponovo sadi tokom 17. vijeka i Boka se vraća svilarstvu, a čahure uglavnom završavaju u venecijanskim manufakturama odakle se u Boku vraćaju metri skupe svile.

Tokom 19. vijeka sadnji murve doprinose mjere austrijske Vlade koja obezbjeđuje besplatne sadnice, a uzgoj podstiče i drugim akcijama. Tako je zabilježeno da je u Boki 1870. posađeno više od 70.000 stabala murvi. Tada se otvaraju i svilarske stanice koje nadziru proizvodnju svile (1871. u Kotoru), a u mnogim školama uvodi se posebna nastava o svilarstvu i uzgoju svilene bube.

Boka Kotorska je već veliki proizvođač čahura svilene bube ali i svile koja se proizvodi u više radionica. Mada ima kontradiktornih podataka u stručnim radovima i zvaničnoj tadašnjoj statistici, ipak se može tvrditi da je sredinom XIX vijeka Boka evropski svilarski centar .

U Kotoru godine 1834. godine je djelovalo sedam predionica, a u Herceg Novom šest. Prema drugim podacima, u Boki Kotorskoj i Budvi te godine radi 136 tekstilnih manufaktura.

Četrdesetih godina 19. vijeka otvorene su dvije savremene tvornice svile, obje na Prčanj u vlasništvu braće Sbutega i braće Milin. Zajedno su imale 26 peći i najsavremeniju opremu iz Italije pa su vlasnici brzo stekli monopol u proizvodnji svile i otkupu čauhura . U njima je radila domaća, uglavnom ženska radna snaga, ali i stručnjaci iz Furlanije.

U Boki je registrovano 630 proizvođača čahura svile među kojima je jedan od najpoznatijih Lastovljanin Vuko Tripković. Svilena buba gaji se u svim dijelovima Boke Kotorske pa je sedamdesetih godina 19. vijeka u svilarstvu angažovano 6.000 porodica. Rekord u proizvodnji zabilježen je 1861 godine kada je proizvedeno 29.453 funti ili 16.500 kilograma svilenih čahura.

Prčanj je gotovo 60 godina bio svilarski centar, a po zatvaranju fabrika u tom mjestu, otvoreno je desetak manjih u Kotoru i Herceg Novom. Uz početak Prvog svjetskog rata otkrivaju se sintetične niti koje, zbog jeftine proizvodnje, ugrožavaju svilarstvo koje polako nestaje i pored više akcija državnih organa da se nastavi.

Još se po neko bavio uzgojem sve do pedesetih godina 20. vijeka kada bokeško svilarstvo definitivno odlazi u prošlost.

Autor teksta: Mašo Čekić

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Glavaticic
Gost
Glavaticic

U cijem je zagrljaju zadnjih 30 godina nasa mila Boka:
Jugooceanija , jugopetrol,bokeljka,autoboka,rivijera,napredak itd.
Ko ih je prgrlio (pokrao).

Свила
Gost
Свила

Зар нема нико да је наставио традицију производње свиле. На пример у Хрватској има у Конавле мала производња свиле од које праве народне ношње итд….

Реално
Gost
Реално

У боку нема Црногораца, већ само Срба и Хрвата

Реално
Gost
Реално

Бокељи нијесу Црногорци

šok
Gost
šok

Kolumbo, otkrio si Ameriku. Bokelji su Srbi ( ovi koji su pravoslavni) i pokatoličeni Crnogorci koji su došli u Boku iz CG za boljim životom. Takođe ima i Hrvata katolika, dok je nekada bilo i romanskog stanovništva katoličke vjere. Međutim, nažalost njih više nema. Ovo se odnosi samo na starosjedioce Boke.

Pomorac
Gost
Pomorac

I onda udjosmo u sastav CG.

Novljanin
Gost
Novljanin

Misliš okupirase nas.

KLM
Gost
KLM

Boka je prelijepa jos kad bi mi to znali cuvati i njegovati

Marko
Gost
Marko

Jos da nije brdjana sto su sljegli u Boku zadnjih 15-20 godina bila bi Monako

Send this to a friend